Matej 141 U to vreme tetrarh Irod ču za Isusa 2 pa reče svojim slugama: >>To je Jovan Krstitelj! Ustao je iz mrtvih i zato može da čini ova čuda!<< 3 Irod je, naime, bio uhvatio Jovana, okovao ga i bacio u tamnicu zbog Irodijade, žene svoga brata Filipa, 4 pošto mu je Jovan govorio: >>Ne smeš da je imaš.<< 5 Irod je želeo da ga ubije, ali se plašio naroda jer je narod Jovana smatrao prorokom. 6 Ali, kad je bio Irodov rođendan, Irodijadina kći zaigra pred gostima. To se Irodu toliko svidelo 7 da joj uz zakletvu obeća da će joj dati sve što zatraži. 8 A ona, po nagovoru svoje majke, reče: >>Daj mi ovde na tanjiru glavu Jovana Krstitelja.<< 9 Kralj se ražalosti, ali zbog svoje zakletve i gostiju naredi da joj se zahtev ispuni 10 pa posla ljude u tamnicu da Jovanu odseku glavu. 11 Oni onda doneše glavu na tanjiru i dadoše je devojci, a ona je odnese svojoj majci. 12 Potom dođoše Jovanovi učenici, uzeše njegovo telo i sahraniše ga pa odoše i javiše Isusu šta se dogodilo. 13 Kad je Isus to čuo, skloni se čamcem na jedno pusto mesto, sam. Ali, narod to doču pa iz gradova pođe za njim pešice. 14 Isus izađe na obalu pa kad vide silan narod, sažali se na njih i izleči njihove bolesne. 15 Kad je počelo da se spušta veče, priđoše mu njegovi učenici i rekoše: >>Ovo je pusto mesto, a već je i kasno. Otpusti narod, neka idu u sela i kupe sebi hrane.<< 16 Ali, on im reče: >>Ne treba da idu. Vi im dajte da jedu.<< 17 >>Nemamo ovde ništa<<, odgovoriše mu oni, >>osim pet hlebova i dve ribe.<< 18 >>Donesite mi ih ovamo<<, reče on 19 pa zapovedi da narod poseda na travu. Onda uze onih pet hlebova i dve ribe, diže pogled ka nebu i zahvali Bogu. Potom izlomi hlebove i dade ih svojim učenicima, a učenici narodu. 20 I svi su jeli i najeli se. Preostalih komadića nakupiše dvanaest punih korpi. 21 A onih koji su jeli bilo je oko pet hiljada, ne računajući žene i decu. 22 Odmah potom Isus zapovedi učenicima da uđu u čamac i pred njim odu na drugu obalu dok on otpusti narod. 23 A kad je otpustio narod, pope se na goru, sam, da se pomoli. Kad je palo veče, on je još bio onde, sam. 24 A čamac je bio već mnogo stadija daleko od obale, šiban talasima jer je duvao protivan vetar. 25 Oko tri sata noću , priđe im Isus hodajući po moru. 26 Kad su ga ugledali kako hoda po moru, učenici se prepadoše. >>Utvara!<< rekoše i od straha počeše da viču. 27 A Isus ih odmah oslovi govoreći: >>Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!<< 28 >>Gospode<<, reče mu Petar, >>ako si to ti, zapovedi mi da dođem k tebi po vodi.<< 29 A Isus mu reče: >>Dođi!<< I Petar izađe iz čamca i pođe ka Isusu hodajući po vodi. 30 Ali, kad je video koliko je vetar jak, uplaši se i poče da tone pa povika: >>Gospode, spasi me!<< 31 Isus odmah pruži ruku i uhvati ga pa mu reče: >>Maloverni čoveče, zašto si posumnjao?<< 32 Kad su se popeli u čamac, vetar utihnu, 33 a oni u čamcu se pokloniše Isusu, govoreći: >>Ti si zaista Sin Božiji!<< 34 Kad su preplovili na drugu stranu, pristadoše u Genisaretu. 35 A kad su ga meštani prepoznali, proneše glas po celoj okolini pa su mu donosili sve bolesne, 36 preklinjući ga da im dopusti samo da dotaknu skutove njegovog ogrtača. I svi koji su ih dotakli, ozdraviše. Prethodno · Sledeće · Početna strana · Link
|