Marko 101 Isus potom krenu odande pa ode u judejske krajeve i preko Jordana. I opet mu dođe narod, a on ih je, po svom običaju, učio. 2 Priđoše i neki fariseji s namerom da ga iskušaju pa ga upitaše: >>Da li čovek sme da se razvede od svoje žene?<< 3 A on im reče: >>Šta vam je Mojsije zapovedio?<< 4 >>Mojsije je dozvolio čoveku da napiše potvrdu o razvodu i da se razvede<<, odgovoriše oni. 5 >>Mojsije je tu zapovest napisao zbog okorolesti vašeg srca<<, reče im Isus. 6 >>Ali, u početku stvaranja Bog ih 'stvori muško i žensko' . 7 'Zato će čovek ostaviti svoga oca i majku i sjediniće se sa svojom ženom , 8 i dvoje će biti jedno telo.' Tako više nisu dvoje, nego jedno telo. 9 Neka, dakle, čovek ne rastavlja ono što je Bog sjedinio.<< 10 Kad su opet bili u kući, učenici ga upitaše o ovome, 11 a Isus im reče: >>Ko se razvede od svoje žene i oženi se drugom, čini prema njoj preljubu. 12 A i ona, ako se razvede od svog muža i uda za drugoga, čini preljubu.<< 13 Ljudi su mu donosili decu da ih dotakne, a učenici su ih grdili. 14 Kad je Isus to video, naljuti se pa im reče: >>Pustite decu da mi priđu. Ne sprečavajte ih jer takvima pripada Božije carstvo! 15 Istinu vam kažem: ko Božije carstvo ne prihvati poput malog deteta, neće u njega ući.<< 16 Onda zagrli decu i blagoslovi ih, polažući na njih ruke. 17 Kad je Isus izašao na put, pritrča mu jedan čovek, pade pred njim na kolena pa ga upita: >>Dobri učitelju, šta treba da učinim da nasledim večni život?<< 18 >>Zašto me zoveš dobrim?<< upita ga Isus. >>Niko nije dobar osim jedinoga Boga. 19 Zapovesti znaš: 'Ne ubij, Ne čini preljubu, Ne ukradi, Ne svedoči lažno, Ne prevari, Poštuj svoga oca i majku.' << 20 >>Učitelju<<, reče čovek, >>svega toga sam se držao od svoga detinjstva.<< 21 Isus ga pogleda i zavole, pa mu reče: >>Jedno ti nedostaje: idi i prodaj sve što imaš, pa razdeli siromasima, i imaćeš blago na nebu. Tada hajde za mnom.<< 22 A čovek se na te reči smrknu pa ode žalostan jer je imao veliko bogatstvo. 23 Isus pogleda unaokolo pa reče učenicima: >>Kako je teško imućnima da uđu u Božije carstvo.<< 24 A učenici se začudiše njegovim rečima. Stoga im on opet reče: >>Dečice, kako je teško ući u Božije carstvo. 25 Lakše je kamili da prođe kroz iglene uši nego bogatašu da uđe u Božije carstvo.<< 26 A učenici se još više začudiše pa počeše među sobom da govore: >>Pa ko onda može da se spase?<< 27 Isus ih pogleda pa reče: >>Ljudima je to nemoguće, ali Bogu nije, jer Bogu je sve moguće.<< 28 >>Evo<<, poče Petar da mu govori, >>mi smo sve ostavili i pošli za tobom.<< 29 >>Istinu vam kažem<<, reče Isus, >>nema nijednoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili decu, ili njive radi mene i radi evanđelja , 30 a da sad, u ovom vremenu, neće dobiti stostruko: kuće, i braću, i sestre, i majke, i decu i njive - uz progone - a u budućem svetu, večni život. 31 Ali, mnogi prvi, biće poslednji, a poslednji - prvi.<< 32 Kad su krenuli putem koji vodi u Jerusalim, a Isus išao ispred njih, učenici se začudiše, a one koju su išli za njima obuze strah. Tada Isus opet odvede Dvanaestoricu na stranu pa poče da im govori o tome šta će mu se dogoditi: 33 >>Evo, krenuli smo u Jerusalim gde će Sin čovečiji biti predat prvosveštenicima i učiteljima zakona, i oni će ga osuditi na smrt. Onda će ga predati paganima 34 i oni će mu se rugati, pljuvati ga, izbičevati i ubiti, a on će posle tri dana vaskrsnuti.<< 35 Tada mu priđoše Jakov i Jovan, Zevedejevi sinovi. >>Učitelju<<, rekoše, >>hoćemo da učiniš za nas ono što ćemo te zamoliti.<< 36 A on ih upita: >>Šta hoćete da učinim za vas?<< 37 >>Daj da jedan od nas u tvojoj slavi sedi tebi zdesna, a drugi sleva<<, odgovoriše oni. 38 >>Ne znate šta tražite<<, reče im Isus. >>Možete li da pijete iz čaše iz koje ja pijem ili da se krstite krštenjem kojim se ja krštavam?<< 39 A oni rekoše: >>Možemo.<< Isus onda reče: >>Pićete iz čaše iz koje ja pijem i bićete kršteni krštenjem kojim se ja krštavam. 40 Ali, nije moje da određujem ko će sedeti sa moje desne ili leve strane. Ta mesta pripadaju onima za koje su pripremljena.<< 41 Kad su to čula ostala desetorica, počeše da se ljute na Jakova i Jovana. 42 Tada ih Isus pozva k sebi pa im reče: >>Znate da oni koji se smatraju vladarima naroda, gospodare njima, a velikaši ih drže pod vlašću. 43 Ali, neka među vama ne bude tako. Nego, ko hoće da bude velik među vama, neka vam bude služitelj, 44 i ko hoće da bude prvi među vama, neka svima bude sluga. 45 Jer, ni Sin čovečiji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge.<< 46 Potom stigoše u Jerihon. I dok je Isus sa svojim učenicima i silnim narodom izlazio iz Jerihona, pored puta je sedeo slepi prosjak Vartimej - to jest sin Timejev. 47 Kad je čuo da to prolazi Isus Nazarećanin, povika: >>Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!<< 48 Mnogi ga opomenuše da ućuti, ali on je još više vikao: >>Sine Davidov, smiluj mi se!<< 49 Isus se zaustavi i reče: >>Pozovite ga.<< I oni pozvaše slepoga rekavši mu: >>Samo hrabro! Ustani, zove te.<< 50 A on zbaci svoj ogrtač, skoči na noge i priđe Isusu. 51 >>Šta hoćeš da učinim za tebe?<< upita ga Isus. >>Rabuni <<, odgovori slepi, >>da progledam.<< 52 A Isus mu reče: >>Idi! Tvoja vera te je izlečila.<< I čovek odmah progleda i pođe putem za Isusom. Prethodno · Sledeće · Početna strana · Link
|