Luka 16:1-131 Isus reče učenicima: >>Bio jedan bogat čovek čijeg su upravitelja optužili da rasipa njegovu imovinu. 2 On ga pozva i upita: 'Šta to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš da budeš upravitelj.' 3 A upravitelj reče u sebi: 'Šta da radim? Gospodar mi oduzima posao upravitelja. Nisam dovoljno snažan da kopam, a sramota me da prosim. 4 Znam šta ću: učiniću tako da će me ljudi primati u kuću i kad više ne budem upravitelj.' 5 Tada, jednog po jednog, pozva sve dužnike svoga gospodara. 'Koliko duguješ mom gospodaru?' upita prvog. 6 'Sto bata maslinovog ulja', odgovori ovaj. A on mu reče: 'Uzmi svoju obveznicu pa brzo sedi i napiši pedeset.' 7 Zatim upita drugog: 'A koliko ti duguješ?' 'Sto kora žita', odgovori ovaj. A on mu reče: 'Uzmi svoju obveznicu i napiši osamdeset.' 8 I gospodar pohvali nepoštenog upravitelja jer je snalažljivo postupio. Sinovi ovoga sveta snalažljiviji su sa svojima nego sinovi svetlosti. 9 Kažem vam: načinite sebi prijatelje pomoću nepoštenog bogatstva, da bi vas, kad ono nestane, primili u večne stanove . 10 Ko je pouzdan u najmanjem, pouzdan je i u velikom. A ko je nepošten u najmanjem, nepošten je i u velikom. 11 Ako, dakle, niste bili pouzdani u nepoštenom bogatstvu, ko će vam poveriti istinsko bogatstvo? 12 I ako niste bili pouzdani u tuđem, ko će vam dati vaše? 13 Nijedan sluga ne može da služi dvojici gospodara. Jer, ili će jednoga mrzeti, a drugoga voleti; ili će jednome biti privržen, a drugoga prezirati. Ne možete služiti i Bogu i bogatstvu .<< Kontekst · Početna strana · Link
|