Filipljanima 21 Ako, dakle, imate neko ohrabrenje u Hristu, neku utehu ljubavi, ako imate neko zajedništvo u Duhu, neku nežnost i samilost, 2 onda upotpunite moju radost: budite složni, negujte istu ljubav, budite jednodušni, mislima usmereni na jedno. 3 Ništa ne činite iz častoljublja ili sujete, nego u poniznosti jedan drugoga smatrajte većim od sebe. 4 Ne starajte se samo svako za svoje, nego svako i za ono što se tiče drugih. 5 Razmišljajte isto kao i Hristos Isus: 6 On, koji je u Božijem obličju, nije smatrao plenom svoju jednakost s Bogom, 7 nego je samoga sebe učinio ništavnim uzevši obličje sluge, postavši sličan ljudima. I kad je po spoljašnosti postao sličan čoveku, 8 ponizio je samoga sebe postavši poslušan do smrti, i to smrti na krstu. 9 Zato ga je Bog i uzvisio na najviše mesto i dao mu ime iznad svakog imena, 10 da se na Isusovo ime savije svako koleno na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, 11 i da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod, na slavu Boga Oca. 12 Zato, dragi moji, kao što ste uvek bili poslušni - ne samo dok sam bio prisutan nego još i više sada kad sam odsutan - sa strahom i trepetom radite na svom spasenju. 13 Jer, Bog je taj koji u vama deluje i da želite i da činite ono što je po njegovoj volji. 14 Sve činite bez gunđanja i prepiranja 15 da budete besprekorni i čisti, Božija deca bez mane usred pokvarenog i izopačenog naraštaja u kome svetlite kao zvezde u svemiru, 16 držeći se Reči života, meni na ponos za Dan Hristov - da nisam uzalud trčao i uzalud se trudio. 17 Ali, ako se i kao levanica izlivam žrtvujući se i služeći Bogu radi vaše vere, radostan sam i radujem se sa svima vama. 18 Tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom. 19 Nadam se u Gospodu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja, da se i ja oraspoložim kad saznam šta je s vama. 20 Nemam, naime, nikog drugog ko bi mu bio jednak po duši i ko bi se tako iskreno brinuo za vas. 21 Jer, svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Hrista. 22 A za njega znate da se dokazao jer je sa mnom, kao sin sa ocem, služio evanđelju. 23 Dakle, njega ću, nadam se, poslati čim vidim šta će biti sa mnom. 24 A uveren sam u Gospodu da ću i sam uskoro doći. 25 Smatrao sam da je potrebno da vam nazad pošaljem Epafrodita - svog brata, saradnika i saborca, koga ste mi poslali da se stara o mojim potrebama - 26 pošto je čeznuo za svima vama i zabrinuo se što ste čuli da je bolestan. 27 A zaista je bio gotovo nasmrt bolestan. Ali, Bog mu se smilovao - i to ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. 28 Stoga mi je još više bilo stalo da ga pošaljem, da se opet obradujete kad ga vidite, a ja da budem manje žalostan. 29 Primite ga, dakle, u Gospodu sa svakom radošću i poštujte takve kao što je on. 30 Jer, on je gotovo umro za Hristovo delo, izloživši svoj život opasnosti da nadoknadi ono što vi niste mogli da mi pružite. Prethodno · Sledeće · Početna strana · Link Druga Korinćanima 51 Znamo, naime, da kad se sruši naša zemaljska kuća, koja je kao šator, imamo zdanje od Boga, večnu kuću na nebesima, koja nije sazidana ljudskom rukom. 2 Zato i uzdišemo i čeznemo da se obučemo u svoje nebesko boravište. 3 Jer, ako smo obučeni, nećemo se zateći goli. 4 Mi, naime, koji smo u ovom šatoru, uzdišemo pod teretom jer ne želimo da se svučemo, nego da se preko ovoga obučemo, da život proguta ono što je smrtno. 5 A baš za to nas je i pripremio Bog, koji nam je dao Duha kao zalog. 6 Uvek smo, dakle, puni pouzdanja i znamo da smo, dok boravimo u telu, daleko od Gospoda, 7 jer još živimo u veri, a ne u gledanju. 8 Puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tela i nastanili kod Gospoda. 9 Stoga se i trudimo da mu ugodimo, bilo da smo već nastanjeni, bilo da smo daleko. 10 Jer, svi treba da se pojavimo pred Hristovim sudom da svako dobije prema onome što je učinio dok je živeo u telu, bilo dobro, bilo zlo. 11 Pošto, dakle, znamo za strah pred Gospodom, trudimo se da uverimo ljude. Razotkriveni smo pred Bogom, a nadam se i pred vašom savešću. 12 Ne preporučujemo vam opet sami sebe, već vam dajemo priliku da se nama hvalite, da imate šta da odgovorite onima koji se hvale spoljašnjošću, a ne onim što je u srcu. 13 Jer, ako smo bili van sebe, to je radi Boga; a ako smo bili pri sebi, to je radi vas. 14 Obuzima nas Hristova ljubav kad razmišljamo o ovome: jedan je umro za sve, dakle, svi su umrli. 15 A umro je za sve da živi više ne žive za sebe, nego za Onoga koji je za njih umro i vaskrsao. 16 Zato mi odsad nikog ne poznajemo po telu. Ako smo Hrista i poznavali po telu, sada ga više tako ne poznajemo. 17 Ako je, dakle, neko u Hristu, novo je stvorenje; staro je prošlo, evo, novo je nastalo. 18 A sve je od Boga, koji nas je kroz Hrista pomirio sa sobom i poverio nam službu pomirenja. 19 Jer, Bog je u Hristu pomirio svet sa sobom, ne računajući ljudima njihove prestupe i nama poverivši Reč pomirenja. 20 Mi smo, dakle, Hristovi izaslanici - Bog vas opominje preko nas. U Hristovo ime vas molimo: pomirite se sa Bogom. 21 Njega, koji nije učinio greh, Bog je radi nas učinio grehom da u njemu budemo Božija pravednost. Prethodno · Sledeće · Početna strana · Link Dela apostola 171 Kad su prošli kroz Amfipolj i Apoloniju, stigoše u Solun, gde je bila judejska sinagoga. 2 Pavle, po svom običaju, uđe k njima pa je tri subote s njima raspravljao o Pismima, 3 objašnjavajući i dokazajući: >>Trebalo je da Hristos strada i da vaskrsne iz mrtvih. A taj Hristos je Isus koga vam ja objavljujem.<< 4 I neki od njih su bili uvereni pa se pridružiše Pavlu i Sili, a tako i mnogo pobožnih Grka i nemali broj uglednih žena. 5 Ali, Judeje obuze zavist pa pokupiše neke zlikovce s trga, okupiše svetinu i izazvaše metež u gradu. Onda navališe na Jasonovu kuću, tražeći Pavla i Silu da ih izvedu pred narod. 6 A kad ih nisu našli, odvukoše Jasona i još neku braću pred gradske poglavare, vičući: >>I ovamo su došli oni koji su uzbunili ceo svet, 7 a Jason ih je primio u svoju kuću! Svi oni rade protiv carevih uredbi jer govore da postoji drugi car - Isus!<< 8 Kad su to čuli, narod i gradski poglavari se uznemiriše, 9 pa ih oslobodiše tek kad su od Jasona i ostalih uzeli zalog. 10 Čim je pala noć, braća poslaše Pavla i Silu u Veriju. Kad su stigli onamo, uđoše u judejsku sinagogu. 11 Onde su ljudi bili plemenitiji od onih u Solunu pa veoma spremno prihvatiše Reč. Svakodnevno su istraživali Pisma da vide da li je tako. 12 I mnogi od njih poverovaše, a tako i mnoge ugledne Grkinje i nemali broj Grka. 13 Kad su Judeji iz Soluna doznali da Pavle i u Veriji objavljuje Božiju reč, dođoše pa i onde podjariše i uzbuniše narod. 14 Tada braća odmah poslaše Pavla u primorje, a Sila i Timotej ostadoše u Veriji. 15 Pratioci odvedoše Pavla u Atinu pa, primivši zapovest za Silu i Timoteja da što brže dođu k njemu, odoše. 16 Dok ih je Pavle čekao u Atini, bio je ogorčen jer je video da je grad pun idola. 17 Sa Judejima i pobožnim Grcima raspravljao je u sinagogi, a svakog dana na trgu sa onima koji bi se onde zatekli. 18 Tako s njim počeše da raspravljaju i neki filozofi - epikurejci i stoici. Jedni rekoše: >>Šta ovaj brbljivac hoće da kaže?<< A drugi: >>Izgleda da objavljuje tuđe bogove<< - pošto je propovedao evanđelje o Isusu i vaskrsenju. 19 Onda ga uzeše i odvedoše na Areopag pa mu rekoše: >>Možemo li da znamo kakvo je to novo učenje koje iznosiš? 20 Puniš nam uši nekim čudnim stvarima pa hoćemo da znamo šta je to.<< 21 A svi Atinjani, i stranci koji su među njima živeli, nisu trošili vreme ni na šta drugo osim na pričanje i slušanje novosti. 22 Tada Pavle stade nasred Areopaga pa reče: >>Atinjani, po svemu vidim da ste veoma pobožni. 23 Jer, dok sam obilazio grad i razgledao vaše svetinje, pronašao sam i poštujete - to vam objavljujem. 24 Bog koji je stvorio svet i sve u njemu, Gospodar je neba i zemlje, i on ne prebiva u hramovima sagrađenima rukom, 25 niti ga ljudske ruke poslužuju, kao da mu je nešto potrebno. Jer, on je taj koji svima daje život i dah i sve drugo. 26 Od jednog čoveka stvorio je sve narode da se nasele po svoj zemlji, odredivši vremena i međe njihovog naseljavanja, 27 da traže Boga, ne bi li ga nekako napipali i našli, iako on nije daleko ni od jednog od nas. 28 'Jer, u njemu živimo i mičemo se i jesmo' - kao što rekoše neki od vaših pesnika - 'njegov smo rod.' 29 Pošto smo, dakle, Božiji rod, ne treba da mislimo da je božansko biće slično zlatu, srebru ili kamenu, da je tvorevina ljudske veštine i mašte. 30 Ne uzimajući u obzir vremena neznanja, Bog sada zapoveda svim ljudima na svakom mestu da se pokaju, 31 pošto je odredio dan kada će pravedno suditi svetu preko čoveka koga je odredio i o kome je svima pružio dokaze vaskrsnuvši ga iz mrtvih.<< 32 Kad su čuli da pominje vaskrsenje iz mrtvih, jedni počeše da se rugaju, a drugi rekoše: >>O tome ćemo te drugi put slušati.<< 33 Tako Pavle ode od njih. 34 Ipak, neki ljudi mu se pridružiše i poverovaše. Među njima su bili Dionisije Areopagita, žena po imenu Damara, i još neki s njima. Prethodno · Sledeće · Početna strana · Link
|