PRIČE ISUSA HRISTA

(Vid. Hristos prorok. Priče starozavetne, Jovana Preteče i Svetih.)

= predskazane su. Ps. 77,2 "U dan tuge svoje tražih Gospoda; noću je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neće da se uteši."; Mt. 13,35 "Da se ispuni što je rečeno preko proroka koji govori: Otvoriću u pričama usta svoja, iskazaću sakriveno od postanja svijeta.".

Hristos je dugo učio samo u = Mt. 13,13 "Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumiju.", 34 "Sve ovo u pričama govori Isus ljudima, i bez priča ništa im ne govoraše."; Mt. 22,1 "I odgovarajući Isus opet im reče u pričama govoreći:"; Mk. 4,2 "I učaše ih u pričama mnogo, i govoraše im u pouci svojoj:", 11 "I reče im: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega, a onima napolju sve u pričama biva,"; Mk. 4,33 "I takvim mnogim pričama kazivaše im riječ koliko mogahu slušati.", 34 "A bez priče ne govoraše im ni riječi. A učenicima nasamo tumačaše sve."; Lk. 8,10 "A on reče: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju.".

Hristos je tumačio smisao svojih = Mt. 13,11 "A on odgovarajući reče im: Zato što je vama dano da znate tajne Carstva nebeskoga, a njima nije dano.", 16 "A blago vašim očima što vide i ušima vašim što čuju."; Mk. 4,10 "A kad osta sam, zapitaše ga za ovu priču oni oko njega sa Dvanaestoricom.", 11 "I reče im: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega, a onima napolju sve u pričama biva,"; Mk. 4,34 "A bez priče ne govoraše im ni riječi. A učenicima nasamo tumačaše sve.",  "A bez priče ne govoraše im ni riječi. A učenicima nasamo tumačaše sve."Lk. 8,10.

Dosadni prijatelj. Lk. 11,5-8 "I reče im: Koji od vas ima prijatelja i otide mu u ponoć i reče mu: Prijatelju, daj mi tri hljeba u zajam, 6 Jer mi dođe prijatelj s puta i nemam čime da ga poslužim. 7 A on iznutra odgovarajući da reče: Nemoj me uznemiravati; već su vrata zatvorena, i djeca su moja sa mnom u postelji; ne mogu ustati da ti dam. 8 Kažem vam: Ako i ne ustane da mu dade zato što mu je prijatelj, ali za njegovu bezočnost ustaće i daće koliko mu treba.".

Svatovi. Mt. 9,15 "A Isus im reče: Eda li mogu svatovi biti žalosni dok je sa njima ženik? Nego će doći dani kada će biti otet od njih ženik, i onda će postiti."; Mk. 2,19 "I reče im Isus: Mogu li svatovi postiti dok je ženik sa njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti.", 20 "Nego će doći dani kad će se oteti od njih ženik, i tada će postiti u one dane."; Lk. 5,34 "A on im reče: Zar možete natjerati svatove da poste dok je ženik s njima?", 35 "Nego će doći dani kad će se oteti ženik od njih, i onda će postiti u one dane.".

Drvo i plod. Mt. 7,16-20 "Po plodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere sa trnja grožđe, ili sa čička smokve? 17 Tako svako dobro drvo plodove dobre rađa, a zlo drvo plodove zle rađa. 18 Ne može drvo dobro plodove zle rađati, ni drvo zlo, plodove dobre rađati. 19 Svako drvo koje ne rađa dobra ploda siječe se i u oganj baca. 20 I tako, dakle, po plodovima njihovim poznaćete ih."; Mt. 12,33 "Ili usadite dobro drvo, i rod njegov biće dobar, ili usadite rđavo drvo, i rod njegov biće rđav; jer se po rodu drvo poznaje."; Lk. 6,43 "Jer nema drveta dobra da rađa zao rod, niti drveta zla da rađa dobar rod.", 44 "Jer se svako drvo po rodu svome poznaje; jer se smokve ne beru sa trnja, niti se grožđe bere s kupine.".

Izgled neba. Mt. 16,2 "A on odgovarajući reče im: Uveče govorite: biće vedro, jer je nebo crveno.", 3 "I ujutru: danas će biti nepogoda, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri, lice nebesko umijete raspoznavati, a znake vremena ne možete?"; Lk. 12,54-57 "A i narodu govoraše: Kad vidite oblak gdje se diže od zapada, odmah kažete: Dolazi pljusak; i biva tako. 55 I kad vidite gdje jugo duva kažete: Biće žega; i biva. 56 Licemjeri, lice neba i zemlje umijete raspoznavati, a vrijeme ovo kako ne raspoznajete? 57 A zašto i sami od sebe ne sudite ono što je pravedno?".

Slepac koji vodi slepca. Mt. 15,14 "Ostavite ih, slijepi su vođi slijepima; a slijepi slijepoga ako vodi, oba će u jamu pasti."; Lk. 6,39 "I kaza im priču: Može li slijepac slijepca voditi? Neće li oba pasti u jamu?".

Orlovi i strvina. Mt. 24,28 "Jer gdje je trup, ondje će se i orlovi okupiti."; Lk. 17,37 "I odgovarajući rekoše mu: Gdje, Gospode? A on im reče: Gdje je trup ondje će se i orlovi sabrati.".

Dobri pastir. Jn. 10,1-6 "Zaista, zaista vam kažem: Ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mjestu, on je lopov i razbojnik. 2 A koji ulazi na vrata pastir je ovcama. 3 NJemu vratar otvara, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izvodi ih; 4 I kada svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov. 5 A za tuđinom neće poći, nego će pobjeći od njega, jer ne poznaju glas tuđinaca. 6 Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta bijaše to što im govoraše."; 11-16.

Milostivi samarjanin. Lk. 10,30-37 "A Isus odgovarajući reče: Čovjek neki silažaše iz Jerusalima u Jerihon, i zapade među razbojnike, i ovi ga svukoše i rane mu zadadoše, pa odoše, a njega polumrtva ostaviše. 31 Slučajno pak silažaše onim putem neki sveštenik i vidjevši ga, prođe. 32 A tako i levit, kad je bio na onom mjestu, pristupivši, pogleda ga i prođe. 33 A Samarjanin neki putujući dođe do njega, pa kad ga vidje sažali mu se; 34 I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse, dovede ga u gostionicu, i postara se oko njega. 35 I sutradan polazeći izvadi dva dinara te dade gostioničaru, i reče mu: Pobrini se za njega, a što više potrošiš ja ću ti platiti kad se vratim. 36 [ta misliš, dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome što bješe zapao među razbojnike? 37 A on reče: Onaj koji mu milost učini. A Isus mu reče: Idi, pa i ti čini tako.".

Dobro i zlo drvo. Mt. 7,17-18 "Tako svako dobro drvo plodove dobre rađa, a zlo drvo plodove zle rađa. 18 Ne može drvo dobro plodove zle rađati, ni drvo zlo, plodove dobre rađati.".

Izgubljena ovca. Mt. 18,12-14 "[ta vam se čini? Ako neki čovjek ima sto ovaca pa zaluta jedna od njih, ne ostavi li devedeset i devet u planini, i ide te traži onu zalutalu? 13 I ako se dogodi da je nađe, zaista vam kažem da se njoj raduje više nego onim devedeset i devet što nisu zalutale. 14 Tako nije volja Oca vašega nebeskoga da propadne jedan od ovih malih."; Lk. 15,3-7 "A on im kaza priču ovu govoreći: 4 Koji čovjek od vas, imajući sto ovaca i izgubivši jednu od njih, ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe? 5 I kad je nađe, metne je na ramena svoja radujući se, 6 I došavši doma, sazove prijatelje i susjede govoreći im: Radujte se sa mnom, jer nađoh ovcu svoju izgubljenu. 7 Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu zbog jednoga grješnika koji se kaje, negoli za devedeset i devet pravednika koji nemaju potrebe za pokajanjem.".

Ovce i koze. Mt. 25,32-33 "I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. 33 I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve.".

Čokot i loze. Jn. 15,1-6 "Ja sam istinski čokot, i Otac moj je vinogradar. 2 Svaku lozu na meni koja ne rađa roda odsijeca je; a svaku koja rod rađa čisti je da više roda rodi. 3 Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam govorio. 4 Ostanite u meni, i ja ću u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne ostane na čokotu, tako ni vi ako u meni ne ostanete. 5 Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod. jer bez mene ne možete činiti ništa. 6 Ko u meni ne ostane, izbaciće se napolje kao loza, i osušiće se, i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti.".

Zidar kule. Lk. 14,28-30 "Jer ko od vas, kad hoće da zida kulu, ne sjedne najprije da proračuna izdatke, da li može dovršiti? 29 Da ne bi, kad postavi temelj pa ne mogne dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati. 30 Govoreći: Ovaj čovjek poče zidati, pa ne može da dovrši.".

Zajmodavac i dužnici. Lk. 7,41-43 "A Isus reče: Dvojica bijahu dužni jednome povjeriocu, jedan bješe dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset. 42 A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži, koji će ga od njih dvojice većma ljubiti? 43 A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome više pokloni. A on mu reče: Pravo si sudio.".

Dužnik koji ne može platiti dug i nemilosrdni gospodar. Mt. 18,23-35 "Zato je Carstvo nebesko slično čovjeku caru, koji htjede da se proračuna sa slugama svojim. 24 I kad se poče računati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata. 25 I budući da on nemaše čime vratiti, zapovijedi gospodar njegov da prodadu njega i ženu njegovu i djecu i sve što imaše, i da se naplati, 26 No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru, pričekaj me, i sve ću ti vratiti. 27 A gospodar se sažali na onoga slugu, i pusti ga i dug mu oprosti. 28 A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojih drugara koji mu bijaše dužan sto dinara, i uhvati ga i stade daviti govoreći: Daj mi što si dužan! 29 Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: Pričekaj me, i sve ću ti vratiti. 30 A on ne htjede, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne vrati dug. 31 Vidjevši pak drugari njegovi taj događaj, ožalostiše se veoma, i otišavši, objasniše gospodaru svojemu sve što se dogodilo. 32 Tada ga pozva gospodar njegov, i reče mu: Zli slugo, sav dug onaj oprostio sam ti, jer si me molio. 33 Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah? 34 I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne vrati sve što mu je dugovao. 35 Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojih sagrješenja njihova.".

Dva gospodara. Mt. 6,24 "Niko ne može dva gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu."; Lk. 16,13 "Nijedan sluga ne može dva gospodara služiti; jer, ili će jednoga mrziti a drugoga voljeti, ili će se jednoga držati a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.".

Dva sina. Mt. 21,28-31 "A šta vam se čini? Čovjek neki imaše dva sina, i došavši prvome reče: Sinko, idi danas radi u vinogradu mome. 29 A on odgovarajući reče: Neću! I poslije se raskaja i otide. 30 I pristupivši drugome reče tako isto. A on odgovarajući reče: Hoću, gospodaru!I ne otide. 31 Koji je od ove dvojice izvršio volju očevu? Rekoše mu: Prvi. Reče im Isus: Zaista vam kažem da će carinici i bludnice prije vas ući u Carstvo Božije.".

Devet devojaka . Mt. 25,1-12 "Tada će biti Carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše svjetiljke svoje i iziđoše u sretanje ženiku. 2 A pet njih bijahu mudre i pet lude. 3 Jer lude, uzevši svjetiljke svoje, ne uzeše sa sobom ulja. 4 A mudre uzeše ulje u posudama sa svjetiljkama svojim. 5 A budući da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše. 6 A u ponoći stade vika: Evo ženik dolazi, izlazite mu u sretanje. 7 Tada ustadoše sve djevojke one i ukrasiše svjetiljke svoje. 8 A lude rekoše mudrima: Dajte nam od ulja vašega, jer se naše svjetiljke gase. 9 A mudre odgovoriše govoreći: Da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje idite prodavcima i kupite sebi. 10 A kad one otidoše da kupe, dođe ženik, i spremne uđoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. 11 A poslije dođoše i one druge djevojke govoreći: Gospodaru, Gospodaru! Otvori nam. 12 A on odgovarajući reče im: Zaista vam kažem, ne poznajem vas.".

Izgubljen dinar. Lk. 15,8-10 "Ili koja žena, imajući deset drahmi, ako izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku i ne pomete kuću i ne traži pažljivo dok ne nađe? 9 I našavši sazove prijateljice i susjetke, govoreći: Radujte se sa mnom jer nađoh drahmu koju izgubih. 10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božijim zbog jednoga grješnika koji se kaje.".

Nova zakrpa i stare haljine. Mt. 9,16 "Jer niko ne meće novu zakrpu na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti."; Mk. 2,21 "I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu; inače će odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora će rupa biti."; Lk. 5,36 "Kaza im pak i priču: Niko ne meće zakrpu od nove haljine na staru haljinu, inače će i novu razdrijeti, i staroj ne odgovara zakrpa od nove.".

Raskošno dete. Lk. 15,11-32 "I reče: Čovjek neki imađaše dva sina, 12 I reče mlađi od njih ocu: Oče, daj mi dio imanja što pripada meni. I on im podijeli imanje. 13 I poslije nekoliko dana pokupi mlađi sin sve svoje, i otide u zemlju daleku, i onamo prosu imanje svoje živeći razvratno. 14 A kad potroši sve, nastade velika glad u zemlji onoj, i on poče oskudijevati. 15 I otišavši pribi se kod jednoga žitelja one zemlje, i on ga posla u polje svoje da čuva svinje. 16 I željaše napuniti trbuh svoj roščićima koje svinje jeđahu, i niko mu ne davaše. 17 A kad dođe sebi, reče: Koliko najamnika u oca moga imaju hljeba isuviše, a ja umirem od gladi! 18 Ustavši otići ću ocu svojemu, pa ću mu reći: Oče, sagriješih nebu i tebi, 19 I više nisam dostojan nazvati se sinom tvojim: primi me kao jednoga od najamnika svojih. 20 I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i poljubi. 21 A sin mu reče: Oče, sagriješih nebu i tebi, i više nisam dostojan nazvati se sinom tvojim. 22 A otac reče slugama svojim: Iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge. 23 I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo. 24 Jer ovaj sin moj bješe mrtav, i oživje; i izgubljen bješe, i nađe se. I stadoše se veseliti. 25 A sin njegov stariji bijaše u polju i dolazeći, kada se približi kući, ču pjevanje i igranje. 26 I dozvavši jednoga od slugu pitaše: [ta je to? 27 A on mu reče: Brat je tvoj došao; i otac tvoj zakla tele ugojeno što ga je zdrava dočekao. 28 A on se rasrdi i ne htjede da uđe. Tada iziđe otac njegov i moljaše ga. 29 A on odgovarajući reče ocu: Eto služim te toliko godina i nikad ne prestupih zapovijest tvoju, pa meni nikad nisi dao ni jareta da bih se proveselio sa prijateljima svojim. 30 A kada dođe taj tvoj sin, koji je rasuo imanje tvoje sa bludnicama, zaklao si mu tele ugojeno. 31 A on mu reče: Čedo, ti si svagda sa mnom, i sve moje jeste tvoje. 32 Trebalo je razveseliti se i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživje; i izgubljen bješe, i nađe se.".

Neverni pristav. Lk. 16,1-8 "A učenicima svojim govoraše: Čovjek neki bješe bogat i imaše upravitelja, a ovaj bi oklevetan kod njega, da mu rasipa imanje. 2 I dozvavši ga reče mu: [ta to čujem za tebe? Položi račun kako si upravljao domom, jer više ne možeš njime upravljati. 3 A upravitelj doma reče u sebi: [ta da radim, jer gospodar moj oduzima od mene upravu? Kopati ne mogu, prositi stidim se. 4 Znam šta ću raditi da bi me primili u domove svoje kad mi se oduzme upravljanje. 5 I dozvavši redom dužnike gospodara svojega, reče prvome: Koliko ti duguješ gospodaru mojemu? 6 A on reče: Sto mjera ulja. I reče mu: Uzmi priznanicu svoju i sjedi te brzo napiši pedeset. 7 Potom reče drugome: A ti, koliko duguješ? A on reče: Sto vreća pšenice. I reče mu: Uzmi priznanicu svoju i napiši osamdeset. 8 I pohvali gospodar nepravednog upravitelja što vješto učini; jer su sinovi ovoga vijeka vještiji od sinova svjetlosti u svome naraštaju.".

Deca koja sede po ulicama. Mt. 11,16 "Ali sa kime ću uporediti rod ovaj? Sličan je djeci koja sjede po trgovima i dovikuju drugovima svojim govoreći:", 17 "Svirasmo vam. i ne igraste; naricasmo vam, i ne ridaste."; Lk. 7,32 "Slični su djeci što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima govoreći: Svirasmo vam, i ne igraste; naricasmo vam, i ne plakaste.".

Nečisti duh. Mt. 12,43-45 "A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nalazi. 44 Onda kaže: Da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen. 45 Tada otide i uzme sa sobom sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši boravi ondje; i bude potonje gore čovjeku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome."; Lk. 11,24-26 "Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, prolazi kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nalazeći govori: Vratiću se u dom svoj otkuda sam izišao. 25 I došavši nađe pometen i ukrašen. 26 Tada otide i uzme sedam drugih duhova gorih od sebe, i ušavši obitavaju ondje; i potonje stanje biva čovjeku onome gore od prvoga.".

Veran i zao sluga. Mt. 24,45-51 "Ko je, dakle, taj vjerni i mudri sluga koga postavi gospodar njegov nad svojim domaćima da im daje hranu na vrijeme? 46 Blago tome slugi koga gospodar njegov, došavši, nađe da čini tako. 47 Zaista vam kažem: postaviće ga nad svim imanjem svojim. 48 Ako li taj rđavi sluga reče u srcu svome: Neće moj gospodar još zadugo doći; 49 I počne tući drugove svoje, a jesti i piti s pijanicama; 50 Doći će gospodar toga sluge u dan kada se ne nada, i u čas kada ne misli, 51 I rasjeći će ga napola, i daće mu udio sa licemjerima; ondje će biti plač i škrgut zuba."; Lk. 12,42-48 "A Gospod reče: Ko je, dakle, taj vjerni i mudri upravitelj, kojega će postaviti gospodar nad čeljadi svojom da im daje obrok na vrijeme? 43 Blago slugi onome kojega gospodar njegov, došavši, nađe da čini tako. 44 Zaista vam kažem, nad svim imanjem svojim postaviće ga. 45 Ako li reče sluga taj u srcu svojemu: Neće moj gospodar još za dugo doći; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se; 46 Doći će gospodar toga sluge u dan kad ne očekuje, i u čas kad ne zna, i rasjeći će ga. i dio njegov metnuće s nevjernima. 47 A onaj sluga koji je znao volju gospodara svojega i nije pripravio niti učinio po volji njegovoj, biće mnogo bijen; 48 A koji nije znao. pa je učinio što zaslužuje batine, biće malo bijen. A od svakoga kome je mnogo dano, mnogo će se i tražiti: a kome je povjereno mnogo, od njega će se više iskati.".

Svadba. Mt. 22,2-14 "Carstvo nebesko je kao čovjek car koji načini svadbu sinu svome. 3 I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htjedoše doći. 4 Opet posla druge sluge govoreći: Kažite zvanicama: Evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo: dođite na svadbu. 5 A oni ne marivši otidoše, ovaj u polje svoje, a onaj u trgovinu svoju; 6 A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše. 7 I kada to ču car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju, pogubi krvnike one, i grad njihov zapali. 8 Tada reče slugama svojim: Svadba je gotova, a zvanice ne bjehu dostojne. 9 Idite, dakle, na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu. 10 I izišavši sluge one na puteve, sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadbena dvorana gostiju. 11 A ušavši car da vidi goste, ugleda ondje čovjeka neobučena u svadbeno ruho. 12 I reče mu: Prijatelju, kako si ušao amo bez svadbenog ruha? A on oćuta. 13 Tada reče car slugama: Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite i bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba. 14 Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.".

Suva smokva. Lk. 13,6-9 "Kaza pak ovu priču: Neko imađaše smokvu posađenu u svome vinogradu, i dođe da traži roda na njoj, i ne nađe. 7 Onda reče vinogradaru: Evo tri godine kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim. Posijeci je! Zašto i zemlju da slabi? 8 A on odgovarajući reče mu: Gospodaru, ostavi je i ove godine dok okopam oko nje i metnem đubrivo. 9 Pa će možda roditi; ako li ne, posjeći ćeš je docnije.".

Mreža bačena u more. Mt. 13,47-50 "Još je Carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i sabere ribe od svake vrste. 48 Kad se napuni, izvuku je na obalu i, posjedavši, izaberu dobre u sudove, a loše izbace napolje. 49 Tako će biti na svršetku vijeka: izići će anđeli i odlučiće zle od pravednih, 50 I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba.".

Smokva koja počinje zeleniti. Mt. 24,32 "A od smokve naučite pouku: Kada se grane njene već podmlade i olistaju, znate da je blizu ljeto."; Mk. 13,28 "A od smokve naučite pouku: Kada se već njene grane podmlade i olistaju, znate da je blizu ljeto."; Lk. 21,29 "I kaza im priču: Gledajte na smokvu i na sva drveta:", 30 "Kad vidite da već potjeraju pupoljke, sami znate da je već blizu ljeto.".

Velika večera. Lk. 14,16-24 "A on mu reče: Neki čovjek zgotovi veliku večeru i pozva mnoge. 17 I u vrijeme večere, posla slugu svojega da kaže zvanicama: Dođite, jer je već sve gotovo. 18 I počeše se svi redom izgovarati. Prvi mu reče: Kupih njivu i moram izići da je vidim; molim te, izgovori me. 19 I drugi reče: Kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me. 20 I treći reče: Oženih se, i zato ne mogu doći. 21 I došavši sluga taj, javi ovo gospodaru svome. Tada se razgnjevi domaćin i reče slugi svome: Iziđi brzo na trgove i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i bogalje i hrome, i slijepe. 22 I reče sluga: Gospodaru, učinjeno je kako si zapovjedio, i još ima mjesta. 23 I reče gospodar slugi: Iziđi na puteve i među ograde, i privoli ih da uđu da mi se napuni dom. 24 Jer vam kažem da nijedan od onih zvanih ljudi neće okusiti moje večere. Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih.".

Pšenično zrno koje umire. Jn. 12,24 "Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenice padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, rod mnogi donosi.".

Čovek koji se sprema na put. Mk. 13,34-37 "Kao što čovjek odlazeći ostavi kuću svoju, i dade slugama svojima vlast, i svakome svoj posao; i vrataru zapovjedi da straži. 35 Stražite, dakle, jer ne znate kada će doći gospodar kuće: uveče ili u ponoći ili u poj pijetlova ili ujutru, 36 Da ne dođe iznenada i nađe vas da spavate. 37 A što vama govorim, svima govorim: Stražite!".

Jak i naoružan čovek. Mt. 12,29 "Ili kako može ko ući u kuću jakoga i pokućanstvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? - i onda će kuću njegovu oplijeniti."; Mk. 3,27 "Niko ne može oteti pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njetovu, ako najprije jakoga ne sveže, i onda će kuću njegovu oplijeniti."; Lk. 11,21 "Kad se jaki naoruža i čuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru.", 22 "A kada dođe jači od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli što je zaplijenio od njega.".

Kukolj. Mt. 13,24-30 "Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo nebesko je kao čovjek što posija dobro sjeme na njivi svojoj. 25 A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide. 26 A kada niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj. 27 Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme sijao na njivi svojoj? Otkuda, dakle, kukolj? 28 A on im reče: Neprijatelj čovjek to učini. A sluge mu rekoše: Hoćeš li, dakle, da idemo da ga počupamo? 29 A on reče: Ne, da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime i pšenicu. 30 Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; a u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Saberite najprije kukolj i svežite ga u snoplje da se sažeže, a pšenicu odvezite u žitnicu moju.", 36-43 "Tada otpusti Isus narod, i dođe u kuću. I pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Protumači nam priču o kukolju na njivi. 37 A on odgovarajući reče im: Koji sije dobro sjeme, to je Sin Čovječiji; 38 A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su Carstva, a kukolj sinovi su zla. 39 A neprijatelj koji ga je posijao jeste đavo; a žetva je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli. 40 Kao što se, dakle, kukolj sabira i ognjem sažiže, tako će biti na posljetku ovoga vijeka. 41 Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. 42 I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba. 43 Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!".

Bogataš i Lazar. Lk. 16,19-31 "Čovjek pak neki bješe bogat i oblačaše se u skerlet i u svilu, i sjajno se veseljaše svaki dan. 20 A bješe neki siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred vratima njegovim gnojav, 21 I željaše da se nasiti mrvama koje padahu sa trpeze bogatoga; a još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov. 22 A kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u naručje Avraamovo; a umrije i bogataš, i sahraniše ga. 23 I u paklu, nalazeći se u mukama, podiže oči svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naručju njegovu. 24 I on povika i reče: Oče Avraame, smiluj se na me i pošalji Lazara neka umoči u vodu vrh od prsta svojega da mi rashladi jezik; jer se mučim u ovome plamenu. 25 A Avraam reče: Sinko, sjeti se da si ti primio dobra svoja u životu svome, a tako i Lazar zla; sada pak on se tješi, a ti se mučiš. 26 I povrh svega toga, postavljena je među nama i vama provalija velika, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeći, ne mogu; niti oni otuda k nama prelaze. 27 Tada reče: Molim te pak, oče, da ga pošalješ domu oca mojega; 28 Jer imam petoricu braće: neka im posvjedoči da ne bi i oni došli na ovo mjesto mučenja. 29 Reče mu Avraam: Imaju Mojseja i proroke, neka njih slušaju. 30 A on reče: Ne, oče Avraame, nego ako im dođe neko iz mrtvih, pokajaće se. 31 A on mu reče: Ako ne slušaju Mojseja i proroke, ako neko i iz mrtvih vaskrsne, neće se uvjeriti.".

Upaljena sveća. Mt. 5,15 "Niti se užiže svjetiljka i meće pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući."; Mk. 4,21 "I govoraše im: Eda li se svjetiljka donosi da se metne pod sud ili pod odar? A ne da se na svijećnjak postavi?"; Lk. 8,16 "A niko ne poklapa sudom svjetiljku kad je zapali, niti je meće pod krevet, nego je postavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost."; Lk. 11,33 "Niko pak ne meće zapaljenu svjetiljku na skriveno mjesto, niti pod sud, nego na svjećnjak da vide svjetlost oni koji ulaze.".

Kvasac i brašno. Mt. 13,33 "Drugu priču kaza im: Carstvo nebesko je kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne."; Lk. 13,21 "Slično je kvascu koji uze žena i pokri ga u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve.".

Farisejski kvasac. Mt. 16,6 "A Isus im reče: Pazite i čuvajte se kvasca farisejskog i sadukejskog.", 11 "Kako ne razumijete da vam ne rekoh za hljebove, nego da se čuvate kvasca farisejskog i sadukejskog?", 12 "Tada razumiješe da ne reče da se čuvaju kvasca hljebnoga, nego nauke farisejske i sadukejske."; Mk. 8,15 "I opominjaše ih govoreći: Gledajte, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova."; Lk. 12,1 "Kada se, međutim, sabra na hiljade i hiljade naroda da stadoše gaziti jedni druge, poče govoriti najprije učenicima svojim: Čuvajte se kvasca farisejskoga, a to je licemjerje.".

Videlo svetu. Mt. 5,14 "Vi ste svjetlost svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji."; Jn. 8,12 "Isus im opet reče, govoreći: Ja sam svjetlost svijetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života."; Jn. 9,5 "Dok sam u svijetu, svjetlost sam svijetu."; Jn. 12,35 "A Isus im reče: Još je malo vremena svjetlost sa vama; idite dok svjetlost imate da vas tama ne obuzme; a ko ide po tami ne zna kuda ide.", 36 "Dok svjetlost imate vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svjetlosti. Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih.", 46 "Ja u svijet dođoh kao svjetlost, da svako ko vjeruje u mene ne ostane u tami.".

Kuća, sazidana na kamenu i kuća, sazidana na pesku. Mt. 7,24-27 "Svaki, dakle, koji sluša ove riječi moje i izvršuje ih, uporediću ga sa čovjekom mudrim koji sazida kuću svoju na kamenu; 25 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i navališe na kuću onu, i ne pade; jer bješe utemeljena na kamenu. 26 A svaki koji sluša ove riječi moje i ne izvršuje ih, biće sličan čovjeku ludom koji sazida kuću svoju na pijesku; 27 I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi i udariše na kuću onu, i pade, a pad njezin bijaše strašan.".

Razdeljeno carstvo ili dom. Mt. 12,25 "A Isus, znajući misli njihove, reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam u sebi, neće se održati."; Mk. 3,24 "I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, to carstvo ne može opstati,", 25 "I ako se dom sam po sebi razdijeli, taj dom ne može opstati;"; Lk. 11,17 "A on znajući pomisli njihove reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjeće, i dom koji se razdijeli sam u sebi, propašće.".

Zli vinogradari. Mt. 21,33-41 "Drugu priču čujte: Bijaše čovjek domaćin koji posadi vinograd i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. 34 A kada se približi vrijeme berbe, posla sluge svoje vinogradarima da prime plodove njegove. 35 I vinogradari, pohvatavši sluge njegove, jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga kamenjem zasuše. 36 Opet posla druge sluge, više nego prije, i učiniše im tako isto. 37 A najzad posla im sina svojega govoreći: Postidjeće se sina mojega. 38 A vinogradari vidjevši sina, rekoše među sobom: Ovo je nasljednik; hodite da ga ubijemo, i da prisvojimo nasljedstvo njegovo. 39 I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše. 40 Kada, dakle, dođe gospodar vinograda šta će učiniti vinogradarima onim? 41 Rekoše mu: Zločince će zlom smrću pogubiti, a vinograd će dati drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme."; Mk. 12,1-9 "I poče im govoriti u pričama: Posadi čovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. 2 I kada dođe vrijeme, posla vinogradarima slugu da primi od vinogradara roda vinogradskoga. 3 A oni ga uhvatiše, izbiše i poslaše praznih ruku. 4 I opet im posla drugoga slugu; i onoga napadoše kamenjem, i razbiše mu glavu, i poslaše ga osramoćena. 5 I opet posla drugoga, i njega ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a druge pobiše. 6 A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega. 7 A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo. 8 I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. 9 [ta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima."; Lk. 20,9-16 "A narodu poče kazivati priču ovu: Čovjek neki posadi vinograd, i predade ga vinogradarima, pa otide na duže vrijeme. 10 I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari ga izbiše, i poslaše praznih ruku. 11 I opet posla drugoga slugu; a oni i njega izbivši i osramotivši poslaše praznih ruku. 12 I posla opet trećega; a oni i njega raniše i istjeraše. 13 Onda reče gospodar vinograda: [ta da činim? Poslaću sina svojega ljubljenoga; valjda će se zastidjeti kad vide njega. 14 A vinogradari vidjevši ga razmišljahu u sebi govoreći jedan drugome: Ovo je nasljednik; hodite da ga ubijemo da nama ostane nasljedstvo. 15 I istjeraše ga napolje iz vinograda i ubiše. [ta će, dakle, učiniti njima gospodar vinograda? 16 Doći će i pogubiti ove vinogradare, i daće vinograd drugima. A oni kada to čuše rekoše: Ne dao Bog!".

Žetve je mnogo, a poslenika malo. Mt. 9,37 "Tada reče učenicima svojim: Žetve je mnogo, a poslenika malo."; Lk. 10,2 "I reče im: Žetve je mnogo, a poslenika malo: zato se molite gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju."; Jn. 4,35-38 "Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će nastati žetva? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako se već žute za žetvu. 36 I koji žanje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduje zajedno i koji sije i koji žanje. 37 Jer u tome je istinita riječ, da je drugi koji sije, a drugi koji žanje. 38 Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u trud njihov ušli.".

Novo vino i stari mehovi. Mt. 9,17 "Niti se sipa vino novo u mjehove stare; inače se prodru mjehovi a vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se sipa vino novo u mjehove nove, i oboje se sačuva."; Mk. 2,22 "I niko ne sipa novo vino u mjehove stare; inače novo vino razdere mjehove, i vino se prolije i mjehovi propadnu: nego vino novo treba sipati u mjehove nove."; Lk. 5,37 "I niko ne sipa vino novo u mjehove stare, inače vino novo razdere mjehove, i ono se prolije, i mjehovi propadnu.".

Oko je sveća telu. Mt. 6,22 "Svjetiljka tijelu je oko. Ako, dakle, oko tvoje bude zdravo, sve će tijelo tvoje svijetlo biti.", 23 "Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako je, dakle, svjetlost koja je u tebi tama, kolika je tek tama!"; Lk. 11,34-36 "Svjetiljka tijelu je oko. Ako, dakle, oko tvoje bude zdravo, i sve tijelo tvoje biće svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo će tvoje biti tamno. 35 Pazi, dakle, da svjetlost koja je u tebi ne bude tama. 36 Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nijednoga dijela tamna, biće svijetlo cijelo kao kad te svjetiljka obasjava svjetlošću.".

Ptice i poljska trava. Mt. 6,26-30 "Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žanju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih? 27 A ko od vas brinući se može pridodati rastu svome lakat jedan? 28 I za odijelo što se brinete? Pogledajte na krinove u polju kako rastu; ne trude se niti predu. 29 Ali ja vam kažem da se ni Solomon u svoj slavi svojoj ne odjenu kao jedan od njih. 30 Pa kada travu u polju, koja danas jeste a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva; a kamoli vas, malovjerni?"; Lk. 12,24-28 "Pogledajte gavrane kako ne siju, niti žanju, niti imaju riznicu ni žitnicu, i Bog ih hrani. A koliko ste vi pretežniji od ptica! 25 A ko od vas brinući se može dodati rastu svome lakat jedan? 26 Ako, dakle, ne možete ni najmanje, zašto se brinete za ostalo? 27 Pogledajte krinove kako rastu: ne trude se, niti predu; ali vam kažem: ni Solomon u svoj slavi svojoj ne obuče se kao jedan od njih. 28 Ako li travu u polju, koja danas jeste, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko će više vas, malovjerni!".

Poslenici najmljeni u vinogradu. Mt. 20,1-5 "Jer je Carstvo nebesko slično čovjeku domaćinu koji ujutru rano iziđe da najmi poslenike u vinograd svoj. 2 I pogodivši se s poslenicima po dinar na dan, posla ih u vinograd svoj. 3 I izišavši oko trećega časa,* vidje druge gdje stoje na trgu besposleni. 4 I njima reče: Idite i vi u vinograd moj, i što bude pravo daću vam. 5 I oni otidoše. I opet izišavši oko šestoga i devetoga časa, učini tako.".

Nebesni hljeb. Jn. 6,32-35 "Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: nije vam Mojsej dao hljeb sa neba nego Otac moj daje vam istiniti hljeb sa neba; 33 Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. 34 Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb! 35 A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti.", 50 "Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.", 51 "Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.".

Detinji hljeb. Mt. 15,26 "A on odgovarajući reče: Nije dobro uzeti hljeb od djece i baciti psima."; Mk. 7,27 "A Isus joj reče: Pusti da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.".

Suparnik. Mt. 5,25 "Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda slugi i u tamnicu da te ne vrgnu.", 26 "Zaista ti kažem: Nećeš izići odande dok ne daš do posljednjega novčića."; Lk. 12,58 "Jer kad ideš sa suparnikom svojim poglavaru, potrudi se da se još na putu izbaviš od njega, da te ne odvuče sudiji, i sudija da te ne preda tamničaru, a tamničar da te ne baci u tamnicu.", 59 "Kažem ti: Nećeš izići odande dok ne daš i posljednju paru.".

Otac i deca. Mt. 7,9-11 "Ili koji je među vama čovjek od koga ako sin njegov zaište hljeba, kamen da mu da? 10 Ili ako ribe zaište, da mu da zmiju? 11 Kada, dakle, vi, zli budući, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji mu ištu?"; Lk. 11,11-13 "Koji je među vama otac od koga ako sin zaište hljeba, da mu dade kamen? Ili ako zaište ribu, da mu mjesto ribe dade zmiju? 12 Ili ako zaište jaje, da mu dade skorpiju? 13 Kada dakle vi, zli budući, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ištu od njega?".

Domaćin koji straži. Mt. 24,43 "Ali ovo znajte: Kad bi znao domaćin u koje će vrijeme doći lopov, stražio bi i ne bi dao da mu provali kuću."; Lk. 12,39 "Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koji će čas doći lopov, bdio bi, i ne bi pustio da mu potkopaju kuću.".

Domaćin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro. Mt. 13,52 "A on im reče: Zato je svaki književnik koji se naučio Carstvu nebeskome kao domaćin koji iznosi iz riznice svoje novo i staro.".

Trgovac koji traži dobra bisera. Mt. 13,45 "Još je Carstvo nebesko kao čovjek trgovac koji traži dobra bisera.", 46 "Pa kad nađe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.".

Biser i svinje. Mt. 7,6 "Ne dajte svetinje psima; niti bacajte bisera svojih pred svinje, da ih ne pogaze nogama svojim, i okrenuvši se ne rastrgnu vas.".

Carinik i farisej. Lk. 18,9-14 "A i nekima koji bijahu uvjereni za sebe da su pravedni, a ostale nipodaštavahu, kaza priču ovu: 10 Dva čovjeka uđoše u hram da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. 11 Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik. 12 Postim dvaput u sedmici; dajem desetak od svega što steknem. 13 A carinik izdaleka stajaše, i ne htjede ni očiju uzdignuti nebu, nego se bijaše u prsa svoja govoreći: Bože, milostiv budi meni grješnome! 14 Kažem vam, ovaj otide opravdan domu svome, a ne onaj. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.".

Drvo koje se ima iskoreniti. Mt. 15,13 "A on odgovarajući reče: Svako drvo koje nije usadio Otac moj nebeski, iskorijeniće se.".

Uska vrata i tesan put. Mt. 7,13 "Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njime idu.", 14 "Jer su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze."; Lk. 13,24 "Borite se da uđete na uska vrata; jer vam kažem: mnogi će tražiti da uđu i neće moći.", 25 "Kad ustane domaćin i zatvori vrata, i počnete napolju stajati i kucati u vrata govoreći: Gospode, Gospode, otvori nam! I odgovarajući reći će vam: Ne poznajem vas otkuda ste.".

Vrata k ovcama. Jn. 10,7-9 "Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata ovcama. 8 Svi koji god dođoše prije mene lopovi su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. 9 Ja sam vrata; ako ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći.".

Trun i brvno. Mt. 7,3-5 "A zašto vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u oku svome ne osjećaš? 4 Ili, kako ćeš reći bratu svome: stani da ti izvadim trun iz oka tvoga: a eto brvno u oku tvome? 5 Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svoga."; Lk. 6,41 "A zašto vidiš trun koji je u oku brata tvojega, a brvno koje je u tvojemu oku ne osjećaš?", 42 "Ili, kako možeš reći bratu svojemu: Brate, stani da izvadim trun koji je u oku tvojemu, kada sam ne vidiš brvno u oku svojemu? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti da izvadiš trun iz oka brata svojega.".

Začelje na svadbi. Lk. 14,7-10 "A zvanicama kaza priču, kad opazi kako izbirahu začelja, i reče im: 8 Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u začelje, da ne bude među zvanicama neko ugledniji od tebe; 9 I da ne dođe onaj koji je pozvao i tebe i njega, i rekne ti: Podaj mjesto ovome. I onda ćeš sa stidom poći da zauzmeš posljednje mjesto. 10 Nego kad budeš pozvan, došavši sjedi na posljednje mjesto, da ti onaj koji te je pozvao reče kada dođe: Prijatelju, pomakni se naviše. Tada će ti biti čast pred onima koji sjede s tobom za trpezom.".

Lisice i nebeske ptice. Mt. 8,20 "Reče mu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječiji nema gdje glavu zakloniti."; Lk. 9,58 "A Isus mu reče: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječiji nema gdje glavu skloniti.".

Bezumni bogataš. Lk. 12,18-21 "I reče: Ovo ću učiniti: srušiću žitnice svoje i sagradiću veće; i ondje ću sabrati sva žita moja i dobra moja; 19 I kazaću duši svojoj: Dušo; imaš mnoga dobra sabrana za mnoge godine; počivaj, jedi, pij, veseli se, 20 A Bog mu reče: Bezumniče, ove noći tražiće dušu tvoju od tebe; a ono što si pripremio čije će biti? 21 Tako biva onome koji sebi teče blago, a ne bogati se Bogom.".

Car koji ide u rat. Lk. 14,31 "Ili koji car, kad pođe u rat da se sukobi sa drugim carem, ne sjedne najprije i ne posavjetuje se da li je moćan sresti sa deset hiljada onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada?", 32 "Ako li nije, on pošalje izaslanstvo dok je onaj još daleko i moli za mir.".

Ukus soli. Mt. 5,13 "Vi ste so zemlji: ako so obljutavi, čime će se osoliti? Ona već neće biti ni za šta osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze."; Mk. 9,49-51 "Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti. 50 Dobra je so; ali ako so postane neslana, čime će se osoliti? Imajte soli u sebi, i mir imajte među sobom. 51 ??"; Lk. 14,34-35 "So je dobra, ali ako i so obljutavi, čime će se osoliti? 35 Nije pogodna ni za zemlju ni za gnojivo, nego je prospu napolje. Ko ima uši da čuje, neka čuje!".

Gorušičino zrno. Mt. 13,31, 32; Mk. 4,31 "Ono je kao zrno gorušično koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji;", 32 "A kad se posije, uzraste i bude veće od svega povrća, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu i ptice nebeske boraviti."; Lk. 13,19 "Slično je zrnu gorušičnom, koje uzevši čovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske nastaniše se na granama njegovim.".

Seme koje niče i raste neprimetno. Mk. 4,26-29 "I govoraše im: Tako je Carstvo Božije kao čovjek kad baci sjeme u zemlju; 27 I spava i ustaje noću i danju; i sjeme niče i raste, da on i ne zna. 28 Jer zemlja sama od sebe donese najprije travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu. 29 A kad sazri rod, odmah pošalje srp: jer nasta žetva.".

Sejač. Mt. 13,3-23 "I on im kaziva mnogo u pričama govoreći: Gle, iziđe sijač da sije. 4 I kad sijaše, jedna zrna padoše pokraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih. 5 A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše, jer ne bijaše zemlja duboka. 6 I kad obasja sunce, uvenuše; i budući da nemahu žila, posahnuše. 7 A druga padoše u trnje, i naraste trnje i podavi ih. 8 A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto a jedno po šezdeset, a jedno po trideset. 9 Ko ima uši da čuje, neka čuje! 10 I pristupivši učenici rekoše mu: Zašto im govoriš u pričama? 11 A on odgovarajući reče im: Zato što je vama dano da znate tajne Carstva nebeskoga, a njima nije dano. 12 Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a ko nema, uzeće mu se i ono što ima. 13 Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumiju. 14 I ispunjava se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: Ušima ćete čuti, i nećete razumjeti; i očima ćete gledati, i nećete vidjeti! 15 Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. 16 A blago vašim očima što vide i ušima vašim što čuju. 17 Jer zaista vam kažem, da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, a ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše. 18 Vi pak čujte priču o sijaču! 19 Svakome koji sluša riječ o Carstvu i ne razumije, dolazi nečastivi i krade posijano u srcu njegovom; to je ono pored puta posijano. 20 A na kamenitu mjestu posijano, to je koji sluša riječ i odmah je s radošću prima, 21 Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju zbog riječi, odmah se sablazni. 22 A posijano u trnju, to je koji sluša riječ, no briga ovoga svijeta i prevara bogatstva zaguše riječ i bez roda ostane. 23 A posijano na dobroj zemlji, to je koji sluša riječ i razumije, koji, dakle, i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset."; Mk. 4,3-20 "Slušajte: Evo, iziđe sijač da sije. 4 I kad sijaše dogodi se da jedno sjeme pade pokraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga. 5 A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje i odmah izniče, jer ne imađaše duboke zemlje; 6 A kad obasja sunce, uvenu i, budući da nemaše korijena, usahnu. 7 A drugo pade u trnje; i naraste trnje i uguši ga, i ne donese roda. 8 I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šezdeset i po sto. 9 I govoraše im: Ko ima uši da čuje, neka čuje! 10 A kad osta sam, zapitaše ga za ovu priču oni oko njega sa Dvanaestoricom. 11 I reče im: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega, a onima napolju sve u pričama biva, 12 Da očima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se oproste grijesi. 13 I reče im: Zar ne razumijete priču ovu? A kako ćete sve priče razumjeti? 14 Sijač riječ sije. 15 A pokraj puta, gdje se sije riječ, jesu oni koji kad je čuju, odmah dođe satana i uzme riječ posijanu u srcima njihovim. 16 Tako i oni posijani na kamenitim mjestima jesu oni koji kad čuju riječ, odmah je prime s radošću, 17 Ali nemaju korijena u sebi. nego su nepostojani, pa kad dođu do nevolje, ili gonjenja zbog riječi, odmah se sablazne. 18 A oni posijani u trnju, jesu oni koji slušaju riječ, 19 Ali brige ovoga vijeka i obmana bogatstva i požude za ostalim stvarima uđu i zaguše riječ, i bez roda ostane. 20 A oni na dobroj zemlji posijani, jesu oni koji slušaju riječ i primaju, i donose rod po trideset i po šezdeset i po sto."; Lk. 8,4-15 "A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu njemu, kaza u priči: 5 Iziđe sijač da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga. 6 A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage. 7 A drugo pade usred trnja, i uzraste trnje i uguši ga. 8 A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: Ko ima uši da čuje, neka čuje! 9 A učenici njegovi pitahu ga govoreći: [ta znači ova priča? 10 A on reče: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju. 11 A ova priča znači: Sjeme je riječ Božija. 12 A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima riječ iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu. 13 A koje je na kamenu to su oni koji kada čuju s radošću primaju riječ; i ovi korijena nemaju te za neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme iskušenja otpadnu. 14 A koje u trnje pade, to su oni koji čuše i, živeći u brigama i bogatstvu i slastima ovoga života, budu ugušeni, i ne donesu roda. 15 A koje je na dobroj zemlji, to su oni koji čuvši riječ, u dobrome i čistom srcu drže je, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreći povika: Ko ima uši da čuje, neka čuje!".

Sluga koji dolazi iz polja. Lk. 17,7-9 "A koji će od vas, ako ima slugu koji ore ili koji čuva stado, kada dođe iz polja, reći mu: Hodi i odmah sjedi za trpezu? 8 Zar mu neće reći: Ugotovi nešto da večeram i opaši se te mi služi dok jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij? 9 Eda li će on zahvaliti slugi tome kad učini što mu je zapovjeđeno? Ne smatram.".

LJudi koji čekaju svoga gospodara. Lk. 12,36-38 "A vi slični ljudima koji čekaju gospodara svojega, kada će se vratiti sa svadbe da mu, čim dođe i kucne, odmah otvore. 37 Blago slugama onim koje gospodar došavši nađe budne. Zaista vam kažem da će se opasati, i posadiće ih, i pristupiće te će im služiti. 38 I ako dođe u drugu stražu, i u treću stražu dođe,i nađe ih tako, blago slugama onim.".

Talanti i kese srebra. Mt. 25,14-30 "Jer kao što čovjek polazeći na put dozva sluge svoje i predade im blago svoje; 15 I jednome dade pet talanata, a drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj moći; i odmah otide. 16 A onaj što primi pet talanata otide te radi s njima, i dobi još pet talanata. 17 Tako i onaj što primi dva, dobi i on još dva. 18 A koji primi jedan, otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svoga. 19 A poslije dugog vremena dođe gospodar ovih sluga, i stade svoditi račun sa njima. 20 I pristupivši onaj što je primio pet talanata, donese još pet talanata govoreći: Gospodaru, predao si mi pet talanata; evo još pet talanata koje sam dobio s njima. 21 A gospodar njegov reče mu: Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega. 22 A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reče: Gospodaru, predao si mi dva talanta; evo još dva talanta koja sam dobio s njima. 23 A gospodar njegov reče mu: Dobro, slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega. 24 A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reče: Gospodaru, znao sam da si ti tvrd čovjek: žanješ gdje nisi sijao, i skupljaš gdje nisi vijao; 25 Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje. 26 A gospodar njegov odgovarajući reče mu: Zli i lijeni slugo, znao si da žanjem gdje nisam sijao, i skupljam gdje nisam vijao. 27 Trebalo je zato moje srebro da daš mjenjačima; i došavši, ja bih uzeo svoje sa dobitkom. 28 Uzmite, dakle, od njega talant, i podajte onome što ima deset talanata. 29 Jer svakome koji ima daće se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega. 30 A nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba."; Lk. 19,12-27 "Reče dakle: Čovjek neki plemenita roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, pa da se vrati. 13 Dozvavši pak deset svojih slugu, dade im deset kesa srebra i kaza im: Trgujte dok se ne vratim. 14 A njegovi građani mrzeli su ga, i poslaše za njim izaslanstvo govoreći: Nećemo da on caruje nad nama. 15 I dogodi se, kada se on vratio primivši carstvo, reče da mu dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji zaradio. 16 I dođe prvi govoreći: Gospodaru, kesa tvoja donese deset kesa. 17 I reče mu: Dobro, dobri slugo; za to što si u najmanjem bio vjeran, evo ti vlast nad deset gradova. 18 I dođe drugi govoreći: Gospodaru, kesa tvoja donese pet kesa. 19 A on reče i njemu: I ti budi nad pet gradova. 20 I treći dođe govoreći: Gospodaru, evo tvoja kesa koju sam držao zavezanu u ubrusu; 21 Jer sam se bojao tebe, zato što si čovjek strog: uzimaš što nisi ostavio, i žanješ što nisi sijao, i sabiraš gdje nisi vijao. 22 A on mu reče: Po tvojim ću ti riječima suditi, zli slugo! Znao si da sam ja čovjek strog. koji uzimam što nisam ostavio, i žanjem što nisam sijao, i sabiram gdje nisam vijao. 23 Pa zašto nisi dao srebro moje u mjenjačnicu, i došavši ja bih ga primio sa dobitkom? 24 I reče prisutnima: Uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa. 25 I rekoše mu: Gospodaru, on ima deset kesa. 26 Kažem vam pak: Svakome koji ima daće se; a od onoga koji nema, uzeće se i ono što ima. 27 A one neprijatelje moje koji nisu htjeli da ja carujem nad njima, dovedite amo, i isijecite ih preda mnom.".

Sakriveno blago. Mt. 13,44 "Još je Carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši, čovjek sakri i od radosti svoje otide i sve što ima prodade i kupi polje ono.".

Vetar koji duva. Jn. 3,8 "Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki koji je rođen od Duha.".

Dosadna udovica i nemilosrdni sudija. Lk. 18,1-6 "Kaza im pak i priču kako treba svagda da se mole, i da ne klonu, 2 Govoreći: U nekome gradu bijaše nekakav sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše. 3 A u onome gradu bijaše jedna udovica, i ona dolažaše k njemu govoreći: Odbrani me od suparnika mojega. 4 I ne htjede zadugo. A najposlije reče u sebi: Ako se i ne bojim Boga i ljudi ne stidim, 5 No budući da mi dosađuje ova udovica, odbraniću je, da mi jednako ne dolazi i ne dodijava. 6 I reče Gospod: Čujte šta govori nepravedni sudija!".