MOLITVA ZAJEDNIČKA

(Vid. Služenje Bogu. Molitva.)

= ustanovljena je za teška vremena. Joil 1,14 "Naredite post, oglasite praznik, skupite starešine, sve stanovnike zemaljske, u dom Gospoda Boga svog, i vapite ka Gospodu:"; Joil 2,15 "Trubite u trubu na Sionu, naredite post, proglasite svetkovinu.".

= ugodna je Bogu. 1 Car. 9,3 "I reče mu Gospod: Uslišio sam molbu tvoju i molitvu tvoju, kojom si mi se molio; osvetio sam taj dom koji si sazidao da tu namestim ime svoje do veka; i oči će moje i srce moje biti onde vazda."; Isa. 56,7 "Njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svom molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svim narodima.".

Bog obećava da će slušati = 1 Car. 8,29 "Da budu oči Tvoje otvorene nad domom ovim dan i noć, nad ovim mestom, za koje si rekao: Tu će biti ime moje; da čuješ molitvu kojom će se moliti sluga Tvoj na ovom mestu."; 2 Dn. 7,14-16 "I ponizi se narod moj, na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje, i povrate se od zlih puteva svojih, i ja ću tada uslišiti s neba i oprostiću im greh njihov, i isceliću zemlju njihovu. 15 I oči će moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s tog mesta. 16 Jer sada izabrah i posvetih dom taj da bude ime moje tu doveka; i biće tu oči moje i srce moje vazda.".

Hristos

išao je revnosno na = Mt. 12,9 "I otišavši odande, dođe u sinagogu njihovu."; Mk. 1,21 "I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u sinagogu učaše."; Mk. 3,1 "I uđe opet u sinagogu, i ondje bješe čovjek koji imaše suhu ruku."; Lk. 4,16 "I dođe u Nazaret gdje bješe odgajen, i uđe po običaju svome u dan subotni u sinagogu, i ustade da čita.".

obećao je, da će duhovno prisustvovati = Mt. 18,20 "Jer gdje su dva ili tri sabrana u ime moje, ondje sam i ja među njima.".

obećao je da će Bog uslišiti = Mt. 18,19 "Opet vam zaista kažem: Ako se dva od vas slože na zemlji u bilo kojoj stvari za koju se uzmole, daće im Otac moj koji je na nebesima.".

Verni

vole da učestvuju u = Ps. 41,4 "Ja vičem: Gospode! Smiluj se na me, isceli dušu moju, sagreših Ti."; Ps. 83,1-4 "Bože! Nemoj zamuknuti, nemoj ćutati, niti počivaj, Bože! 2 Jer evo neprijatelji Tvoji uzavreše, i koji Te nenavide, podigoše glavu. 3 Po narod Tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izabrane Tvoje. 4 Rekoše: Hodite da ih istrebimo između naroda da se više ne spominje ime Izrailjevo."; Ps. 121,1 "Podižem oči svoje ka gorama; odakle mi dolazi pomoć?"; Ps. 131,7 "??".

potstiču druge da uzimaju učešća u = 1 Dn. 16, "U taj dan naredi David prvi put da hvale Gospoda Asaf i braća njegova:"29; 1 Dn. 29,20 "Potom reče David svemu zboru: Blagoslovite sada Gospoda Boga svog. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se pokloniše se Gospodu i caru."; Ps. 28,2 "Čuj molitveni glas moj, kad vapim k Tebi, kad dižem ruke svoje k svetoj crkvi Tvojoj."; Ps. 94,6 "Udovicu i došljaka ubijaju, i sirote more."; Ps. 98,5 "Udarajte Gospodu u gusle, u gusle i s glasom psalamskim."; Zah. 8,21 "Dolaziće stanovnici jednog u drugi govoreći. Hajdemo da se molimo Gospodu i da tražimo Gospoda nad vojskama; idem i ja.".

= treba da se vrši

na razumljivom jeziku. 1. Kor. 14,13-16 "Zato, koji govori jezik, neka se moli Bogu da i tumači. 14 Jer ako se tim jezikom molim Bogu, moj duh se moli, a um je moj bez ploda. 15 [ta treba, dakle? Moliću se Bogu duhom: a moliću se i umom; hvaliću Boga duhom, a hvaliću i umom. 16 Jer ako blagosiljaš duhom, kako će onaj koji zauzima mjesto običnog vjernika reći amin na tvoje blagodarenje, kad ne zna šta govoriš?".

bez izlišnih reči. Mt. 6,7  "A kada se molite, ne praznoslovite kao neznabošci, jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni."i Ps. 5,2 "Slušaj viku moju, care moj i Bože moj! Jer se Tebi molim, Gospode!".

Izlij gnjev svoj na nareode koji Te ne zovu. Ps. 78,6 "Da bi znao potonji naraštaj, deca koja će se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj deci."; Jer. 10,25 "Izlij gnev svoj na narode koji Te ne poznaju, i na plemena koja ne prizivaju ime Tvoje, jer proždreše Jakova, proždreše ga da ga nema, i naselje njegovo opusteše.".

P r i m e r i. Isus Navin. Isu. 7,6-9 "A Isus razdre haljine svoje i pade licem na zemlju pred kovčegom Gospodnjim, i leža do večera, on i starešine Izrailjeve, i posuše se prahom po glavi. 7 I reče Isus: Jao! Gospode Bože, zašto prevede ovaj narod preko Jordana da nas predaš u ruke Amorejcima da nas pobiju? O, da htesmo ostati preko Jordana! 8 Jao! Gospode, šta da kažem, kad je Izrailj obratio pleća pred neprijateljima svojim? 9 Čuće Hananeji i svi stanovnici te zemlje, i sleći će se oko nas, i istrebiće ime naše sa zemlje; i šta ćeš učiniti od velikog imena svog?". Solomun. 1 Car. 8,22-53 "Potom stade Solomun pred oltar Gospodnji pred svim zborom Izrailjevim, i podiže ruke svoje k nebu, 23 I reče: Gospode Bože Izrailjev! Nema Boga takvog kakav si Ti gore na nebu ni dole na zemlji, koji čuvaš zavet i milost slugama svojim, koje hode pred Tobom svim srcem svojim; 24 Koji si ispunio sluzi svom Davidu, ocu mom, šta si mu rekao; šta si ustima svojim rekao to si rukom svojom ispunio, kao što se vidi danas. 25 Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, drži sluzi svom Davidu ocu mom šta si mu rekao govoreći: Neće ti nestati čoveka ispred mene koji bi sedeo na prestolu Izrailjevom, samo ako sinovi tvoji uščuvaju put svoj hodeći preda mnom, kao što si ti hodio preda mnom. 26 Sada dakle, Bože Izrailjev, neka se potvrdi reč Tvoja koju si rekao sluzi svom Davidu, ocu mom. 27 Ali hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu Te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga sazidah? 28 Ali pogledaj na molitvu sluge svog i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, čuj viku i molitvu, kojim Ti se moli danas sluga Tvoj; 29 Da budu oči Tvoje otvorene nad domom ovim dan i noć, nad ovim mestom, za koje si rekao: Tu će biti ime moje; da čuješ molitvu kojom će se moliti sluga Tvoj na ovom mestu. 30 Čuj molbu sluge svog i naroda svog Izrailja, kojom će se moliti na ovom mestu; čuj s mesta gde stanuješ, s neba, čuj, i smiluj se. 31 Kad ko zgreši bližnjemu svom te mu se da zakletva da se zakune, i zakletva dođe pred Tvoj oltar u ovom domu, 32 Ti čuj s neba, i učini i sudi slugama svojim, osuđujući krivca i dela njegova obraćajući na njegovu glavu, a pravog pravdajući i plaćajući mu po pravdi njegovoj. 33 Kad razbiju neprijatelji Tvoji narod Tvoj Izrailja zato što Ti zgreše, pa se obrate k Tebi i dadu slavu imenu Tvom, i pomole Ti se i zamole Te u ovom domu, 34 Ti čuj s neba, i oprosti greh narodu svom Izrailju, i dovedi ih opet u zemlju koju si dao ocima njihovim. 35 Kad se zatvori nebo, te ne bude dažda zato što zgreše Tebi, pa Ti se zamole na ovom mestu i dadu slavu imenu Tvom, i od greha se svog obrate, kad ih namučiš, 36 Ti čuj s neba, i oprosti greh slugama svojim i narodu svom Izrailju pokazavši im put dobri kojim će hoditi, i pusti dažd na zemlju svoju, koju si dao narodu svom u nasledstvo. 37 Kad bude glad u zemlji, kad bude pomor, suša, medljika, skakavci, gusenice, ili kad ga pritesni neprijatelj njegov u zemlji njegovoj vlastitoj, ili kakvo god zlo, kakva god bolest, 38 Svaku molbu i svaku molitvu, koja bude od koga god čoveka ili od svega Tvog naroda Izrailja, ko pozna muku srca svog i podigne ruke svoje u ovom domu, 39 Ti čuj s neba, iz stana svog, i smiluj se i učini i podaj svakome po svim putevima njegovim, koje znaš u srcu njegovom; jer Ti sam znaš srca svih sinova čovečijih; 40 Da Te se boje dokle su god živi na zemlji koju si dao ocima našim. 41 I stranac, koji nije od Tvog naroda Izrailja, nego dođe iz daleke zemlje imena Tvog radi, 42 (Jer će se čuti za ime Tvoje veliko i za ruku Tvoju krepku i mišicu Tvoju podignutu) kad dođe i pomoli se u ovom domu, 43 Ti čuj s neba, iz stana svog, i učini sve za šta poviče k Tebi onaj stranac, da bi poznali ime Tvoje svi narodi na zemlji i bojali se Tebe kao narod Tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime Tvoje prizvano nad ovim domom, koji sazidah. 44 Kad narod Tvoj iziđe na vojsku na neprijatelja svog putem kojim Ga pošalješ, i pomole se Gospodu obrativši se ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu Tvom, 45 Čuj s neba molbu njihovu, i podaj im pravicu. 46 Kad Ti zgreše, jer nema čoveka koji ne greši, i razgnevivši se na njih daš ih neprijateljima njihovim, te ih zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku daleko ili blizu, 47 Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu Ti se moliti u zemlji onih koji ih zarobiše, i kažu: Sagrešismo i zlo učinismo, skrivismo, 48 I tako se obrate k Tebi svim srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih, koji ih zarobe, i pomole Ti se okrenuvši se k zemlji svojoj, koju si dao ocima njihovim, ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu Tvom, 49 Tada čuj s neba, iz stana svog, molbu njihovu i molitvu njihovu, i podaj im pravicu, 50 I oprosti narodu svom šta Ti budu zgrešili, i sve prestupe kojima Ti budu prestupili, i umilostivi im one koji ih zarobe da se smiluju na njih. 51 Jer su Tvoj narod i Tvoje nasledstvo, koje si izveo iz Misira, isred peći gvozdene. 52 Neka budu oči Tvoje otvorene na molbu sluge Tvog i na molbu naroda Tvog Izrailja, i čuj ih kad Te god prizovu. 53 Jer si ih Ti odvojio sebi za nasledstvo od svih naroda na zemlji, kao što si rekao preko Mojsija sluge svog, kad si izveo oce naše iz Misira, Gospode, Gospode!"; 2 Dn. 6,13-42 "A beše načinio Solomun podnožje od bronze i metnuo ga nasred trema, pet lakata dugo i pet lakata široko, a tri lakta visoko; pa stade na nj, i kleče na kolena pred svim zborom Izrailjevim, i podiže ruke svoje k nebu. 14 I reče: Gospode Bože Izrailjev! Nema Boga takvog kakav si Ti ni na nebu ni na zemlji, koji čuvaš zavet i milost slugama, koji hode pred Tobom svim srcem svojim; 15 Koji si ispunio sluzi svom Davidu, ocu mom, šta si mu rekao; šta si ustima svojim rekao to si rukom svojom ispunio, kao što se vidi danas. 16 Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, drži Davidu ocu mom šta si mu rekao govoreći: Neće ti nestati čoveka ispred mene koji bi sedeo na prestolu Izrailjevom, samo ako uščuvaju sinovi tvoji put svoj hodeći po zakonu mom, kao što si ti hodio preda mnom. 17 Sada dakle, Gospode Bože Izrailjev, neka se potvrdi reč Tvoja koju si rekao sluzi svom Davidu. 18 Ali, hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo, i nebesa nad nebesima ne mogu Te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga sazidah. 19 Ali pogledaj na molitvu sluge svog i na molbu njegovu, Gospode Bože moj, čuj viku i molitvu kojom Ti se danas moli sluga Tvoj. 20 Da budu oči Tvoje otvorene nad domom ovim danju i noću, nad ovim mestom, gde si rekao da ćeš namestiti ime svoje, da čuješ molitvu kojom će se moliti sluga Tvoj na ovom mestu. 21 Čuj molbe sluge svog i naroda svog Izrailja, kojima će se moliti na ovom mestu, čuj s mesta gde stanuješ, s neba, čuj i smiluj se. 22 Kad ko zgreši bližnjemu svom, te mu se da zakletva, da se zakune, i zakletva dođe pred Tvoj oltar u ovom domu, 23 Ti čuj s neba, i učini, i sudi slugama svojim plaćajući krivcu i dela njegova obraćajući na njegovu glavu, a pravoga pravdajući i plaćajući mu po pravdi njegovoj. 24 I kad se razbije pred neprijateljem narod Tvoj Izrailj zato što Ti zgreše, pa se obrate i daju slavu imenu Tvom i pomole Ti se i zamole Te u ovom domu, 25 Ti čuj s neba, i oprosti greh narodu svom Izrailju, i dovedi ih opet u zemlju, koju si dao njima i ocima njihovim. 26 Kad se zatvori nebo, te ne bude dažda zato što zgreše Tebi, pa Ti se zamole na ovom mestu i dadu slavu imenu Tvom i od greha se svog obrate, kad ih namučiš, 27 Ti čuj s neba, i oprosti greh slugama svojim i narodu svom Izrailju pokazavši im put dobri kojim će hoditi, i pusti dažd na zemlju svoju koju si dao narodu svom u nasledstvo. 28 Kad bude glad u zemlji, kad bude pomor, suša ili medljika, skakavci ili gusenice kad budu, ili ga stegne neprijatelj njegov u zemlji njegovoj vlastitoj, ili kako god zlo i kakva god bolest, 29 Svaku molbu i svaku molitvu, koja bude od koga god čoveka ili od svega naroda Tvog Izrailja, ko pozna muku svoju i bol svoj, i podigne ruke svoje u ovom domu, 30 Ti čuj s neba, iz stana svog, i oprosti i podaj svakome po putevima njegovim, šta znaš u srcu njegovom, jer Ti sam znaš srca sinova čovečijih; 31 Da Te se boje hodeći putevima Tvojim dokle su god živi na zemlji, koju si dao ocima našim. 32 I inostranac koji nije od naroda Tvog Izrailja, nego dođe iz daleke zemlje imena radi Tvog velikog i ruke Tvoje krepke i mišice Tvoje podignute, kad dođe i pomoli se u ovom domu, 33 Ti čuj s neba, iz stana svog, i učini sve za šta poviče k Tebi onaj stranac, da bi poznali svi narodi na zemlji ime Tvoje i bojali se Tebe, kao narod Tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime Tvoje prizvano nad ovaj dom, koji sazidah. 34 Kad narod Tvoj iziđe na vojsku na neprijatelje svoje putem kojim ga pošalješ, i pomole Ti se okrenuvši se ka gradu ovom, koji si izabrao, i k ovom domu, koji sam sazidao imenu Tvom, 35 Čuj s neba molbu njihovu i molitvu njihovu, i dobavi im pravicu. 36 Kad Ti zgreše, jer nema čoveka koji ne greši, i razgnevivši se na njih daš ih neprijateljima, te ih zarobe i odvedu u zemlju daleku ili koja je blizu, 37 Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo i obrate se i stanu Ti se moliti u zemlji ropstva svog, i kažu: Sagrešismo i zlo učinismo i skrivismo; 38 I tako se obrate k Tebi svim srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji ropstva svog, u koju budu odvedeni u ropstvo, i pomole Ti se okrenuvši se k zemlji svojoj, koju si dao ocima njihovim, i ka gradu, koji si izabrao, i k domu, koji sam sazidao imenu Tvom, 39 Tada čuj s neba, iz stana svog, molbu njihovu i molitvu njihovu, i dobavi im pravicu, i oprosti narodu svom šta Ti budu zgrešili. 40 Tako, Bože moj, neka budu oči Tvoje otvorene i uši Tvoje prignute na molbu u ovom mestu. 41 I tako, stani, Gospode Bože, na počivalištu svom, Ti i kovčeg sile Tvoje; sveštenici Tvoji, Gospode Bože, neka se obuku u spasenje, i sveci Tvoji neka se raduju dobru. 42 Gospode Bože, nemoj odvratiti lice svoje od pomazanika svog; opominji se milosti obećane Davidu sluzi Tvom.". David. 1 Dn. 21,26 "I onde načini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i prizva Gospoda, i usliši ga spustivši oganj s neba na oltar žrtve paljenice."; 1 Dn. 29,10-19 "Potom David blagoslovi Gospoda pred svim zborom, i reče David: Blagosloven si Gospode Bože Izrailja, oca našeg od veka do veka. 11 Tvoje je, Gospode, veličanstvo i sila i slava i večnost i čast, i sve što je na nebu i na zemlji; Tvoje je, Gospode, carstvo, i Ti si uzvišen, svrh svega Poglavar; 12 Bogatstvo i slava od Tebe je, i Ti vladaš svim, i u Tvojoj je ruci moć i sila, i u Tvojoj je ruci uzvisiti i ukrepiti sve. 13 Sada dakle, Bože naš, hvalimo Te i slavimo ime Tvoje slavno. 14 Jer ko sam ja i šta je moj narod da bismo mogli ovoliko prineti Tebi dragovoljno? Jer je od Tebe sve, i iz Tvojih ruku primivši dasmo Ti. 15 Jer smo došljaci pred Tobom i gosti kao svi oci naši; dani su naši na zemlji kao sen i nema stajanja. 16 Gospode Bože naš, sve ovo blago što Ti pripravismo za građenje doma imenu Tvom svetom, iz Tvoje je ruke, i sve je Tvoje. 17 Ali znam, Bože moj, da Ti ispituješ srca i šta je pravo hoćeš; ja pravim srcem dragovoljno prinesoh sve ovo, i s radošću videh narod Tvoj koji je ovde kako Ti dragovoljno prinosi. 18 Gospode Bože Avrama, Isaka i Izrailja, otaca naših, sačuvaj doveka ovu volju i pomisao srdačnu naroda svog, i upravljaj srce njihovo k sebi. 19 I Solomunu, sinu mom podaj srce pravo da bi držao zapovesti Tvoje, svedočanstva Tvoja i uredbe Tvoje, i da bi otvorio sve i da bi sazidao dvor ovaj za koji sam pripravio.". Judejci. 1 Dn. 29,20 "Potom reče David svemu zboru: Blagoslovite sada Gospoda Boga svog. I sav zbor blagoslovi Gospoda Boga otaca svojih, i savivši se pokloniše se Gospodu i caru."; Nem. 8,6 "I Jezdra blagoslovi Gospoda Boga velikog, a sav narod odgovori: Amin, amin, podignuvši ruke svoje, pa se saviše i pokloniše se Gospodu licem do zemlje."; Lk. 1,10 "I sve mnoštvo naroda moljaše se napolju za vrijeme kađenja.". Josafat. 2 Dn. 20,5-13 "Tada stade Josafat u zboru Judinom i jerusalimskom u domu Gospodnjem pred tremom novim, 6 I reče: Gospode Bože otaca naših! Nisi li Ti Bog na nebu i vladaš svim carstvima narodnim? Nije li u Tvojoj ruci moć i sila da Ti niko ne može odoleti? 7 Nisi li Ti, Bože naš, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svog Izrailja, i dao je navek semenu Avrama prijatelja svog? 8 Te se naseliše u njoj, i sagradiše Ti u njoj svetinju za ime Tvoje govoreći: 9 Kad nas zadesi kako zlo, mač osvetni ili pomor ili glad, staćemo pred ovim domom i pred Tobom, jer je ime Tvoje u ovom domu, i vapićemo Tebi u nevolji svojoj, usliši i izbavi. 10 A sad evo, sinovi Amonovi i Moavovi i oni iz gore Sira, kroz koje nisi dao sinovima Izrailjevim proći kad iđahu iz zemlje misirske, nego ih obiđoše i ne istrebiše; 11 A evo, oni nam vraćaju došavši da nas isteraju iz nasledstva Tvog, koje si nam predao. 12 Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nama nema snage da se opremo tom mnoštvu velikom, koje ide na nas, niti znamo šta bismo činili, nego su oči naše uprte u Te. 13 A svi sinovi Judini stajahu pred Gospodom i deca njihova, žene njihove i sinovi njihovi.". Jezdra. Jezd. 9,5-15 "A o večernjoj žrtvi ustah od jada svog u razdrtoj haljini i plaštu, klekavši na kolena svoja raširih ruke svoje ka Gospodu Bogu svom, 6 I rekoh: Bože moj! Stidim se i sramim se podignuti oči svoje k Tebi, Bože moj; jer bezakonja naša namnožiše se svrh glave i krivice naše narastoše do neba. 7 Od vremena otaca svojih do danas pod krivicom smo velikom, i za bezakonja svoja bismo predani mi i carevi naši i sveštenici naši u ruke carevima zemaljskim pod mač, u ropstvo, u grabež i u sramotu, kao što se vidi danas. 8 A sada začas dođe nam milost od Gospoda Boga našeg, te nam ostavi ostatak i dade nam klin u svetom mestu svom da bi prosvetlio oči naše Bog naš i dao nam da malo odahnemo u ropstvu svom. 9 Jer roblje smo, ali u ropstvu našem nije nas ostavio Bog naš, nego nam dade te nađosmo milost pred carevima persijskim davši nam da odahnemo da podignemo dom Boga svog i opravimo pustoline njegove, i davši nam ogradu u Judeji u Jerusalimu. 10 Sada dakle šta da kažemo, Bože naš, posle toga? Jer ostavismo zapovesti Tvoje, 11 Koje si zapovedio preko sluga svojih proroka govoreći: Zemlja u koju idete da je nasledite zemlja je nečista od nečistote naroda zemaljskih, s gadova njihovih, kojima je napuniše od kraja do kraja u nečistoti svojoj. 12 I zato kćeri svojih ne dajite za sinove njihove, i kćeri njihovih ne uzimajte za sinove svoje, i ne tražite mir njihov ni dobro njihovo do veka da biste se okrepili, jeli dobra one zemlje i ostavili je u nasledstvo sinovima svojim doveka. 13 I posle svega što dođe na nas za zla dela naša i za veliku krivicu našu, jer si nas, Bože naš, pokarao manje nego što gresi naši zaslužuju, i dao si nam ostatak ovakav, 14 Eda li ćemo opet prestupati zapovesti Tvoje i prijateljiti se s ovim gadnim narodima? Ne bi li se razgnevio na nas dokle nas ne bi potro da ni jedan ne ostane i ne izbavi se? 15 Gospode Bože Izrailjev! Ti si pravedan, jer ostasmo ostatak, kao što sa vidi danas. Evo mi smo pred Tobom s krivicom svojom, premda se ne može stajati pred Tobom za to.". Leviti. Nem. 9,5-38 "I rekoše Leviti Isus i Kadmilo, Vanije, Asavnija, Serevija, Odija, Sevanija i Petaja: Ustanite, blagosiljajte Gospoda Boga svog od veka do veka: i da se blagosilja ime Tvoje slavno i uzvišeno svrh svakog blagoslova i hvale. 6 Ti si sam Gospod; Ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i Ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska Tebi se klanja. 7 Ti si Gospod Bog, koji si izabrao Avrama i izveo iz Ura haldejskog i nadeo mu ime Avraam; 8 I našao si srce njegovo verno pred sobom, i učinio si s njim zavet da ćeš dati zemlju hanansku, hetejsku, amorejsku, ferezejsku i jevusejsku i gergesejsku, da ćeš dati semenu njegovom, i ispunio si reči svoje jer si pravedan. 9 Jer si pogledao na muku otaca naših u Misiru, i viku njihovu video si na moru crvenom; 10 I učinio si znake i čudesa na Faraonu i na svim slugama njegovim i na svem narodu zemlje njegove, jer si znao da su obesno postupali s njima; i stekao si sebi ime, kao što se vidi danas. 11 I more si razdvojio pred njima, te pređoše posred mora suvim, i bacio si u dubine one koji ih gonjahu kao kamen u vodu. 12 I u stupu od oblaka vodio si ih danju, a noću u stupu ognjenom svetleći im putem kojim će ići. 13 I sišao si na goru sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovesti dobre. 14 I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovesti i uredbe i zakon preko Mojsija, sluge svog. 15 I hleb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeđi njihovoj, i rekao si im da idu i naslede zemlju za koju si podigao ruku svoju da ćeš im je dati. 16 Ali oni i oci naši uzobestiše se i otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše zapovesti Tvoje. 17 Ne hteše slušati, i ne opominjaše se čudesa Tvojih koja si im činio, nego otvrdnuše vratom svojim, i u odmetu svom postavljaše sebi vođe da se vrate u ropstvo svoje. Ali Ti, Bože, koji opraštaš koji si žalostiv i milostiv, koji dugo trpiš i velike si milosti, nisi ih ostavio. 18 I onda kad načiniše sebi tele liveno i rekoše: Ovo je tvoj Bog koji te je izveo iz Misira, i huliše veoma, 19 Ni onda ih radi velike milosti svoje nisi ostavio u pustinji; stup od oblaka nije odstupao od njih danju vodeći ih putem, niti stup ognjeni noću svetleći im putem kojim će ići. 20 I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nisi ustegao od usta njihovih, i vode si im dao u žeđi njihovoj. 21 I četrdeset godina hranio si ih u pustinji, ništa im nije nedostajalo: odelo im ne ovetša i noge im ne otekoše. 22 I dao si im carstva i narode, i podelio si ih po krajevim, jer naslediše zemlju Sionovu, zemlju cara esevonskog, i zemlju cara vasanskog; 23 I umnožio si sinove njihove kao zvezde nebeske, i uveo si ih u zemlju za koju si rekao ocima njihovim da će ući u nju i naslediti je. 24 I uđoše sinovi njihovi i naslediše zemlju, i pokorio si im Hananeje, stanovnike zemaljske i predao ih u njihove ruke, i careve njihove i narode zemaljske, da čine od njih šta im je volja. 25 I tako uzeše tvrde gradove i zemlju rodnu, i naslediše kuće pune svakog dobra, studence iskopane, vinograde maslinike i voćke mnoge, i jedoše i nasitiše se i ugojiše se, i blagovahu po velikoj Tvojoj dobroti. 26 Ali Te razgneviše i odmetnuše se od Tebe: baciše zakon Tvoj za leđa i proroke Tvoje pobiše, koji im svedočahu da bi ih obratili ka Tebi i huliše veoma. 27 Zato si ih davao u ruke neprijateljima njihovim koji ih mučaše. A kad u nevolji svojoj vikaše k Tebi Ti si ih uslišio s neba i po velikoj milosti svojoj davao si im izbavitelje, koji ih izbavljahu iz ruku neprijatelja njihovih. 28 Ali čim otpočinuše, opet činiše zlo pred Tobom, zato si ih ostavljao u rukama neprijatelja njihovih da vladaju njima; a kad se obraćaše i vikaše k Tebi, Ti si ih uslišio s neba i izbavljao ih po milosti svojoj mnogo puta. 29 I opominjao si ih da bi ih obratio k zakonu svom, ali oni behu obesni i ne slušaše zapovesti Tvoje i grešiše o Tvoje zakone koje ko vrši živ će biti kroz njih; i izmičući ramena svoja otvrdnuše vratom svojim i ne slušaše. 30 I trpeo si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim. 31 Ali radi milosti svoje velike nisi dao da sasvim propadnu niti si ih ostavio, jer si Bog milostiv i žalostiv. 32 Sada dakle, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji čuvaš zavet i milost, nemoj da je malo pred Tobom što nas snađe sva ova muka, careve naše, knezove i sveštenike naše i proroke naše i oce naše i sav narod Tvoj od vremena careva asirskih do danas. 33 Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si Ti pravo učinio, a mi smo bezbožno radili. 34 I carevi naši, knezovi naši i oci naši ne izvršavaše zakon Tvoj niti mariše za zapovesti Tvoje i svedočanstva Tvoja, kojima si im svedočio. 35 Jer u carstvu svom i u velikom dobru Tvom koje si im činio, i u zemlji prostranoj i rodnoj koju si im dao, ne služiše Tebi niti se povratiše od zlih dela svojih. 36 Evo, mi smo danas robovi; i još u zemlji, koju si dao ocima našim da jedu rod njen i dobra njena, evo mi smo robovi u njoj. 37 I ona rod svoj obilati rađa carevima koje si postavio nad nama za grehe naše, i koji gospodare nad našim telima i nad stokom našom po svojoj volji, te smo u velikoj teskobi. 38 A radi svega toga činimo tvrd zavet i pišemo, a knezovi naši, Leviti naši, sveštenici naši pečate.". Prvi Hrišćani. Dap. 2,42 "I bijahu postojani u nauci apostolskoj, i u zajednici, u lomljenju hljeba i u molitvama."; Dap. 4,24-30 "A kad oni čuše, jednodušno podigoše glas Bogu i rekoše: Gospode, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i svs što je u njima; 25 Ti si ustima Davida, sluge svojega, rekao: Zašto se bune neznabošci, i narodi pomišljaju zaludne stvari? 26 Ustadoše carevi zemaljski i knezovi sabraše se zajedno na Gospoda i na Pomazanika njegovog. 27 Jer se zaista sabraše u ovome gradu na Svetoga Sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat sa neznabošcima i s plemenima Izrailjevim, 28 Da učine ono što ruka tvoja i savjet tvoj unaprijed odredi da bude. 29 I sad, Gospode, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama tvojim da sa svakom smjelošću govore riječ tvoju, 30 Pružajući i ti ruku svoju na iscjeljivanje, da bivaju znaci i čudesa imenom Svetoga Sina tvojega Isusa.". Petar i Jn. Dap. 3,1 "A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u hram u deveti čas molitve.". Apostoli. Dap. 6,6 "Ove postaviše pred apostole i oni pomolivši se Bogu položiše ruke na njih."; Dap. 13,3 "Tada oni, postivši i pomolivši se Bogu i položivši ruke na njih, otpustiše ih."; Dap. 14,23 "I rukopoložiše im prezvitere za svaku Crkvu, pa pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu u koga vjerovaše.". Pavle. Dap. 16,13 "I u dan subotni iziđosmo van grada na rijeku, gdje se smatralo da je bogomolja; i sjednuvši govorismo ženama koje se bijahu sabrale.", 16 "Dogodi se pak kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i gatajući donošaše veliki dobitak svojim gospodarima."; Dap. 22,17 "A dogodi mi se kada se vratih u Jerusalim i dok se moljah u hramu da dođoh u zanos,".