DUŽNOSTI PREMA NEVOLJNIMA

(Vid. Nevoljni (verni). Sažaljenje. Uteha u nevolji.)

posećivati ih. Mt. 25,36 "Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi."; Jak. 1,27 "Pobožnost čista i neporočna pred Bogom i Ocem jeste ova: posjećivati sirote i udovice u nevolji njihovoj, i čuvati sebe neopoganjena od svijeta.".

simpatisati im. Jov. 6,14 "Nesrećnome treba milost prijatelja njegovog, ali je on ostavio strah Svemogućeg."; Jov. 19,21 "Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božija dotakla mene."; Jov. 30,25 "Nisam li plakao radi onog koji beše u zlu? Nije li duša moja žalosna bivala radi ubogog?"; Rim. 12,15 "Radujte se sa radosnima, i plačite sa onima koji plaču."; 1. Kor. 12,26 "I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi; a ako li se jedan ud proslavlja, s njim se raduju svi udovi."; 2. Kor. 11,2 "Jer revnujem za vas Božijom revnošću, jer vas obručih mužu jedinome, da djevojku čistu privedem Hristu."; Jev. 13,3 "Sjećajte se sužanja kao da ste s njima okovani, i onih koji se zlopate, jer ste i sami u tijelu.".

tešiti ih. Jov. 2,11 "A tri prijatelja Jovova čuše za sve zlo koje ga zadesi, i dođoše svaki iz svog mesta, Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaćanin, dogovoriše se da dođu da ga požale i poteše."; Jov. 16,5 "Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš."; Jov. 29,25 "Kad bih otišao k njima, sedah u začelje, i bejah kao car u vojsci, kad teši žalosne."; 2. Kor. 1,4 "Koji nas tješi u svakoj nevolji našoj da bismo mi mogli tješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same tješi Bog;"; 2. Kor. 2,7 "Tako da je, naprotiv, bolje da opraštate i tješite, kako taj ne bi bio savladan od prevelike žalosti."; 1. Sol. 4,18 "Tako utješavajte jedni druge ovim riječima."; 1. Sol. 5,14 "Molimo vas pak, braćo, savjetujte neuredne, tješite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima.".

olakšavati im nevolje. 5 Moj. 15,11 "Jer neće biti bez siromaha u zemlji; zato ti zapovedam i kažem: otvaraj ruku svoju bratu svom, nevoljniku i siromahu svom u zemlji svojoj."; Jov. 31,19-21 "Ako sam gledao koga gde gine nemajući haljine, i siromaha gde se nema čime pokriti, 20 Ako me nisu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio, 21 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad videh na vratima pomoć svoju,"; Prič. 31,20; Isa. 58,7 "Nije li da prelamaš hleb svoj gladnome, i siromahe prognane da uvedeš u kuću? Kad vidiš golog, da ga odeneš, i da se ne kriješ od svog tela?", 10 "I ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku videlo tvoje i tama će tvoja biti kao podne."; Fil. 4,14; 1 Tim. 5,10.

štititi ih. Jov. 29,12 "Da izbavljam siromaha koji viče, i sirotu i koji nema nikog da mu pomogne;"; Ps. 81,3 "Trubite o meni u trubu, o uštapu radi praznika našeg."; Prič. 31,9.

moliti se za njih. Ps. 140,5 "Oholi mi namestiše zamke i prugla, metnuše mi mrežu na put, pređu razapeše mi."; Dap. 12,5 "Petra, dakle, čuvahu u tamnici, a Crkva se usrdno moljaše za njega Bogu."; 2. Kor. 1,11 "Uz pomoć i vaše molitve za nas, da od mnogih lica bude uzneta za nas izobilna blagodarnost Bogu zbog našeg blagodatnog dara."; Fil. 1,16, 19; Jak. 5,14-16 "Boluje li ko među vama? Neka dozove prezvitere crkvene, i neka se mole nad njim, pomazavši ga uljem u ime Gospodnje. 15 I molitva vjere će spasti bolesnika, i podignuće ga Gospod; i ako je grijehe učinio, oprostiće mu se. 16 Ispovijedajte pak jedni drugima sagrješenja, i molite se Bogu jedni za druge, da ozdravite. Mnogo je moćna usrdna molitva pravednika.".

Obećanja za vršenje = Ps. 40,1 "Dugo čekah Gospoda, i saže se k meni, i ču viku moju."; Prič. 14,21; Isa. 58,10 "I ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku videlo tvoje i tama će tvoja biti kao podne."; Mt. 10,42 "I ako neko napoji jednoga od ovih malih samo čašom studene vode u ime učeničko, zaista vam kažem, neće mu plata propasti."; Mk. 9,41 "Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće izgubiti platu svoju.".

P r i m e r i. David. 2 Sam. 10,2 "I reče David: Da učinim milost Anunu sinu Nasovom, kao što je otac njegov meni učinio milost. I posla David da ga poteši za ocem preko sluga svojih. I dođoše sluge Davidove u zemlju sinova Amonovih.". Jovovi prijatelji. Jov. 2,11 "A tri prijatelja Jovova čuše za sve zlo koje ga zadesi, i dođoše svaki iz svog mesta, Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaćanin, dogovoriše se da dođu da ga požale i poteše.". Jov. Jov. 4,3 "Gle, učio si mnoge, i ruke iznemogle krepio si;", 4 "Reči su tvoje podizale onog koji padaše, i utvrđivao si kolena koja klecahu.". Martini i Marijini prijatelji. Jn. 11,19 "I mnogi od Judejaca bijahu došli Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovim.". Apostoli. Dap. 16,40 "A kad iziđoše iz tamnice, dođoše Lidiji, i vidjevši braću utješiše ih, i otidoše.". Aristarh i Marko. Kol. 4,10 "Pozdravlja vas Aristarh, koji je sužanj sa mnom, i Marko, nećak Varnavin, za kojega primiste zapovjesti, ako dođe k vama, primite ga,", 11 "I Isus, prozvani Just, koji su iz obrezanja: oni su jedini moji saradnici za Carstvo Božije koji mi biše utjeha.". Onisifor. 2 Tim. 1,16.