ČUDA, KOJA SU ČINILI PRAVEDNICI STAROG I NOVOG ZAVETA

(Vid. Čuda. Čuda Isusa Hrista. Čuda lažna.)

Mojsije i Aron

štap koji se pretvorio u zmiju. 2 Moj. 7,10-12 "I izađoše Mojsije i Aron pred Faraona, i učiniše kako zapovedi Gospod; i baci Aron štap svoj pred Faraona i pred sluge njegove, i premetnu se u zmiju. 11 A Faraon dozva mudrace i vračare; te i vračari misirski učiniše tako svojim vračanjem. 12 I baciše svaki svoj štap, i premetnuše se štapovi u zmije; ali štap Aronov proždre njihove štapove.".

Deset Misirskih kazni:

1) krv u rekama. 2 Moj. 7,20 "I učiniše Mojsije i Aron kako im zapovedi Gospod; i podigavši Aron štap svoj udari po vodi koja beše u reci pred Faraonom i slugama njegovim. I sva voda što beše u reci premetnu se u krv.", 21 "I pomreše ribe što behu u reci, i usmrde se reka tako da ne mogahu Misirci piti vode iz reke, i beše krv po svoj zemlji misirskoj."; Ps. 77,44 "??"; Ps. 104,29 "Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj vraćaju se.".

2) žabe. 2 Moj. 8,1-14 "I reče Gospod Mojsiju: Idi k Faraonu, i reci mu: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi posluži. 2 Ako li nećeš pustiti, evo ću moriti svu zemlju žabama. 3 I reka će se napuniti žaba, i one će izaći i skakati tebi po kući i po kleti gde spavaš i po postelji tvojoj i po kućama sluga tvojih i naroda tvog i po pećima tvojim i po naćvama tvojim; 4 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaće žabe. 5 I reče Gospod Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži ruku svoju sa štapom svojim na reke i na potoke i na jezera, i učini nek izađu žabe na zemlju misirsku. 6 I pruži Aron ruku svoju na vode misirske, i izađoše žabe i pokriše zemlju misirsku. 7 Ali i vračari misirski učiniše tako svojim vračanjem, učiniše te izađoše žabe na zemlju misirsku. 8 A Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: Molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mog, pak ću pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu. 9 A Mojsije reče Faraonu: Čast da ti je nada mnom! Dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuća tvojih, i samo u reci da ostanu? 10 A on reče: Do sutra. A Mojsije reče: Biće kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš. 11 Otići će žabe od tebe i iz kuća tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvog; samo će u reci ostati. 12 I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje beše pustio na Faraona. 13 A Gospod učini po reči Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuće i sela i polja. 14 I na gomile ih grtahu, da je smrdela zemlja."; Ps. 77,45 "??"; Ps. 104,30 "Pošalješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.".

3) uši. 2 Moj. 8,16-18 "A Gospod reče Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji misirskoj. 17 I učiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po celoj zemlji misirskoj. 18 A gledaše i vračari misirski vračanjem svojim da učine da postanu uši, ali ne mogoše. I behu uši po ljudima i po stoci."; Ps. 104,31 "Slava Gospodu uvek; nek se veseli Gospod za dela svoja!".

4) bubine. 2 Moj. 8,20-31 "A Gospod reče Mojsiju: Ustani rano i izađi pred Faraona, evo, on će izaći k vodi, pa mu reci: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj da mi posluži. 21 Ako li ne pustiš narod moj, evo, pustiću na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuće tvoje svakojake bubine, i napuniće se bubina kuće misirske i zemlja na kojoj su. 22 Ali ću u taj dan odvojiti zemlju gesemsku, gde živi moj narod, i onde neće biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji. 23 I postaviću razliku između naroda svog i naroda tvog. Sutra će biti znak taj. 24 I učini Gospod tako, i dođoše silne bubine u kuću Faraonovu i u kuće sluga njegovih i u svu zemlju misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina. 25 I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reče im: Idite, prinesite žrtvu Bogu svom ovde u zemlji. 26 A Mojsije reče: Ne valja tako; jer bismo prineli na žrtvu Gospodu Bogu svom što je nečisto Misircima; a kad bismo prineli na žrtvu što je nečisto Misircima na oči njihove, ne bi li nas pobili kamenjem? 27 Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom, kao što nam je kazao. 28 A Faraon reče: Pustiću vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svom u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me. 29 A Mojsije reče: Evo ja idem od tebe, i moliću se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovih i od naroda njegovog sutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš narod da prinese žrtvu Gospodu. 30 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu. 31 I učini Gospod po reči Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovih i od naroda njegovog; ne osta ni jedna."; Ps. 77,45 "??"; Ps. 104,31 "Slava Gospodu uvek; nek se veseli Gospod za dela svoja!".

5) Pomor stoke. 2 Moj. 9,3-7 "Evo, ruka Gospodnja doći će na stoku tvoju u polju, na konje, na magarce, na kamile, na volove i na ovce, s pomorom vrlo velikim. 4 A odvojiće Gospod stoku izrailjsku od stoke misirske; te od svega što je sinova Izrailjevih neće poginuti ništa. 5 I postavio je Gospod rok rekavši: Sutra će to učiniti na zemlji Gospod. 6 I Gospod učini to sutradan, i sva stoka misirska uginu; a od stoke sinova Izrailjevih ne uginu nijedno. 7 I posla Faraon da vide, i gle, od stoke izrailjske ne uginu nijedno; ipak otvrdnu srce Faraonu, i ne pusti narod."; Ps. 77,50 "??".

6) gnojave kraste. 2 Moj. 9,8-11 "Tada reče Gospod Mojsiju i Aronu: Uzmite pepela iz peći pune pregršti, i Mojsije neka ga baci u nebo pred Faraonom; 9 I postaće prah po svoj zemlji misirskoj, a od njega će postati kraste pune gnoja i na ljudima i na stoci po svoj zemlji misirskoj. 10 I uzeše pepela iz peći, i stadoše pred Faraona, i baci ga Mojsije u nebo, i postaše kraste pune gnoja po ljudima i po stoci. 11 I vračari ne mogoše stajati pred Mojsijem od krasta; jer behu kraste i na vračarima i na svim Misircima.".

7) grad. 2 Moj. 9,18 "Evo, sutra ću u ovo doba pustiti grad vrlo velik, kakvog nije bilo u Misiru otkako je postao pa dosada.", 33 "I Mojsije otišavši od Faraona iza grada raširi ruke svoje ka Gospodu, i prestaše gromovi i grad, i dažd ne padaše na zemlju."; Ps. 77,47 "??", 48 "??"; Ps. 104,32 "On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.", 33 "Pevaću Gospodu za života svog; hvaliću Boga svog dok sam god.".

8) skakavci. 2 Moj. 10,4-6 "Jer ako nećeš pustiti narod moj, evo sutra ću naneti skakavce na zemlju tvoju; 5 I pokriće svu zemlju da se neće videti zemlja, i poješće ostatak što se sačuvao, koji vam je ostao iza grada, i poješće sva drveta što vam rastu u polju. 6 I napuniće ih se kuće tvoje i kuće svih sluga tvojih i kuće svih Misiraca, šta nisu videli oci tvoji ni oci otaca tvojih, otkako su postali na zemlji do danas. I okrenuvši se otide od Faraona.", 12-19 "Tada reče Gospod Mojsiju: Pruži ruku svoju na zemlju misirsku, da dođu skakavci na zemlju misirsku i pojedu sve bilje po zemlji, šta god osta iza grada. 13 I pruži Mojsije štap svoj na zemlju misirsku, i Gospod navede ustoku na zemlju, te duva celi dan i celu noć; a kad svanu, donese ustoka skakavce. 14 I dođoše skakavci na svu zemlju misirsku, i popadaše po svim krajevima misirskim silni veoma, kakvih pre nikada nije bilo niti će kad biti onakvih. 15 I pokriše svu zemlju, da se zemlja ne viđaše, i pojedoše svu travu na zemlji i sav rod na drvetima, što osta iza grada, i ne osta ništa zeleno od drveta i od bilja poljskog u svoj zemlji misirskoj. 16 Tada Faraon brže dozva Mojsija i Arona, i reče: Zgreših Gospodu Bogu vašem i vama. 17 Ali mi još sada samo oprosti greh moj, i molite se Gospodu Bogu svom da ukloni od mene samo ovu smrt. 18 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu. 19 I okrenu Gospod vetar od zapada vrlo jak, koji uze skakavce i baci ih u Crveno more, i ne osta nijedan skakavac u celoj zemlji misirskoj."; Ps. 77, 46 "??"; Ps. 104,34 "Neka Mu bude mila beseda moja! Veseliću se o Gospodu.", 35 "Neka nestane grešnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!".

9) tama. 2 Moj. 10,21-23 "I reče Gospod Mojsiju: Pruži ruku svoju k nebu, i biće tama po zemlji misirskoj takva da će je pipati. 22 I Mojsije pruži ruku svoju k nebu, i posta gusta tama po svoj zemlji misirskoj za tri dana. 23 Ne viđahu jedan drugog, i niko se ne mače s mesta gde beše za tri dana; ali se kod svih sinova Izrailjevih videlo po stanovima njihovim."; Ps. 104,28 "Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.".

10) Smrt prvenaca. 2 Moj. 12,29 "A oko ponoći pobi Gospod sve prvence u zemlji misirskoj od prvenca Faraonovog koji htede sedeti na prestolu njegovom do prvenca sužnja u tamnici, i šta god beše prvenac od stoke.", 30 "Tada usta Faraon one noći, on i sve sluge njegove i svi Misirci, i bi vika velika u Misiru, jer ne beše kuće u kojoj ne bi mrtvaca."; 2 Moj. 13,15 "Jer kad otvrdnu Faraon, te nas ne hte pustiti, pobi Gospod sve prvence u zemlji misirskoj od prvenca čovečjeg do prvenca od stoke; zato prinosim Gospodu sve muško što otvara matericu, a svakog prvenca sinova svojih otkupljujem."; Ps. 77,51 "??"; Ps. 104,36 "??"; Ps. 134,8 "??"; Ps. 135,10 "Pobi narode velike, i izgubi careve jake:".

Prelaz preko crvenog mora. 2 Moj. 14,15-31 "A Gospod reče Mojsiju: Što vičeš k meni? Kaži sinovima Izrailjevim neka idu. 16 A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suvim. 17 I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjicima njegovim. 18 I Misirci će poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovim i na konjicima njegovim. 19 I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa. 20 I došav među vojsku misirsku i vojsku izrailjsku beše onim oblak mračan a ovim svetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima celu noć. 21 I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vetrom istočnim, koji jako duvaše celu noć, i osuši more, i voda se rastupi. 22 I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suvim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s leve strane. 23 I Misirci terajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi. 24 A u stražu jutarnju pogleda Gospod na vojsku misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku misirsku. 25 I pobaca točkove kolima njihovim, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bežimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima. 26 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove. 27 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bežati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora. 28 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god beše pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan. 29 I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suvim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s leve strane. 30 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku misirskih; i vide Izrailj mrtve Misirce na bregu morskom. 31 I vide Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i verova Gospodu i Mojsiju sluzi NJegovom."; Isu. 4,23 "Jer Gospod Bog vaš osuši Jordan pred vama dokle pređoste, kao što je učinio Gospod Bog vaš kod Crvenog mora osušivši ga pred nama dokle pređosmo;"; Nem. 9,11 "I more si razdvojio pred njima, te pređoše posred mora suvim, i bacio si u dubine one koji ih gonjahu kao kamen u vodu."; Ps. 77,13 "Bože! Put je Tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš?"; Ps. 105,9 "Šta je zavetovao Avramu, i za šta se kleo Isaku."; Ps. 113,3 "Od istoka sunčanog do zapada da se slavi ime Gospodnje."; Ps. 135,13 "Gospode! Ime je Tvoje večno; Gospode! Spomen je Tvoj od kolena do kolena.", 14 "Jer će suditi Gospod narodu svom, i na sluge svoje smilovaće se."; Isa. 51,10 "Nisi li ti isušila more, vodu bezdana velikog, od dubine morske načinila put da prođu izbavljeni?"; Isa. 63,11 "Ali se opomenu starih vremena, Mojsija, naroda svog: gde je Onaj koji ih izvede iz mora s pastirom stada svog? Gde je Onaj što metnu usred njih Sveti Duh svoj?", 12 "Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? Koji razdvoji vodu pred njima, da steče sebi večno ime?"; Dap. 7,36 "Ovaj ih izvede učinivši čudesa i znake u zemlji Egipatskoj i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina."; Jev. 11,29 "Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhu; a kada to pokušaše Egipćani, potopiše se.".

Propast Faraonova i njegove vojske. 2 Moj. 14,26-28 "A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove. 27 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bežati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora. 28 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god beše pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan."; 2 Moj. 15,1-10 "Tada zapeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pesmu Gospodu, i rekoše ovako: Pevaću Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. 2 Sila je moja i pesma moja Gospod, koji me izbavi; On je Bog moj, i slaviću Ga; Boga oca mog, i uzvišavaću Ga. 3 Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod. 4 Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izbrane vojvode njegove utopiše se u crvenom moru. 5 Bezdani ih pokriše; padoše u dubinu kao kamen. 6 Desnica Tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica Tvoja, Gospode, satre neprijatelja. 7 I mnoštvom veličanstva svog oborio si one koji ustaše na te; pustio si gnev svoj, i proždre ih kao slamu. 8 Od daha nozdrva Tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja teče; stinuše se vali usred mora. 9 Neprijatelj reče: Teraću, stignuću, deliću plen; nasitiće ih se duša moja, izvući ću mač svoj, istrebiće ih ruka moja. 10 Ti dunu vetrom svojim, i more ih pokri, i utonuše kao olovo u dubokoj vodi."; 5 Moj. 11,4 "I šta učini vojsci misirskoj, konjima i kolima njihovim, kako učini, te ih voda crvenog mora potopi kad vas terahu, i zatre ih Gospod do današnjeg dana,"; Isu. 24,6 "A kad izvedoh iz Misira oce vaše, dođoše na more, a Misirci goniše oce vaše s kolima i s konjicima do Crvenog mora.", 7 "Tada zavapiše ka Gospodu, i postavih tamu između vas i Misiraca, i navedoh na njih more koje ih zatrpa, i oči vaše videše šta učinih od Misiraca; potom ostaste u pustinji dugo vremena."; Nem. 9,11 "I more si razdvojio pred njima, te pređoše posred mora suvim, i bacio si u dubine one koji ih gonjahu kao kamen u vodu."; Ps. 105,11 "Govoreći: Tebi ću dati zemlju hanansku u nasledni deo."; Ps. 135,15 "Idoli su neznabožački srebro i zlato, delo ruku čovečijih;"; Jev. 11,29 "Vjerom prijeđoše Crveno more kao po suhu; a kada to pokušaše Egipćani, potopiše se.".

Slatka voda u Meri. 2 Moj. 15,23-25 "Odande dođoše u Meru, ali ne mogoše piti vodu u Meri, jer beše gorka; otuda se prozva mesto Mera. 24 Tada stade narod vikati na Mojsija govoreći: Šta ćemo piti? 25 I Mojsije zavapi ka Gospodu, a Gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. Onde mu dade uredbu i zakon, i onde ga okuša.".

Voda iz stene na Harivu. 2 Moj. 17,6 "A ja ću stajati pred tobom onde na steni na Horivu; a ti udari u stenu, i poteći će iz nje voda da pije narod. I učini Mojsije tako pred starešinama izrailjskim."; Nem. 9,15 "I hleb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeđi njihovoj, i rekao si im da idu i naslede zemlju za koju si podigao ruku svoju da ćeš im je dati."; Ps. 77,15 "Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove.",16 "Videše Te vode, Bože, videše Te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše."; Ps. 104,41 "??"; Ps. 113,8 "I posađuje ga s knezovima, s knezovima u narodu njegovom;"; Isa. 48,21 "Neće ožedneti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stene točiće im, jer će rascepiti kamen i poteći će voda.".

Pobeđeni Amalik. 2 Moj. 17,8-13 "Ali dođe Amalik da se bije s Izrailjem u Rafidinu. 9 A Mojsije reče Isusu: Izberi nam ljude, te izađi i bij se s Amalikom; a ja ću sutra stati na vrh brda sa štapom Božjim u ruci. 10 I učini Isus kako mu reče Mojsije, i pobi se s Amalikom; a Mojsije i Aron i Or izađoše na vrh brda. 11 I dokle Mojsije držaše u vis ruke svoje, pobeđivahu Izrailjci, a kako bi spustio ruke, odmah nadvlađivahu Amaličani. 12 Ali ruke Mojsiju otežaše, zato uzeše kamen i podmetnuše poda nj, te sede; a Aron i Or držahu mu ruke jedan s jedne strane a drugi s druge, i ne klonuše mu ruke do zahoda sunčanog. 13 I razbi Isus Amalika i narod njegov oštrim mačem.".

Korej, Datan i Aviron živi propali u zemlju. 4 Moj. 16,28-33 "?? 29 ?? 30 ?? 31 ?? 32 ?? 33 ??"; 4 Moj. 26,9 "??", 10 "??"; 5 Moj. 11,6 "I šta učini Datanu i Avironu, sinovima Elijava sina Ruvimovog, kako zemlja otvori usta svoja i proždre njih i porodice njihove i šatore njihove i sve blago njihovo što imahu, usred Izrailja."; Ps. 105,17 "Posla pred njima čoveka; u roblje prodan bi Josif.", 18 "Okovima stegoše noge njegove, gvožđe tištaše dušu njegovu,".

Voda iz stene u Kadisu. 4 Moj. 20,8-11 "?? 9 ?? 10 ?? 11 ??"; Nem. 9,15 "I hleb s neba dao si im u gladi njihovoj, i vodu iz kamena izveo si im u žeđi njihovoj, i rekao si im da idu i naslede zemlju za koju si podigao ruku svoju da ćeš im je dati."; Ps. 73,15 "Kad bih kazao: Govoriću kao i oni, izneverio bih rod sinova Tvojih.", 16 "I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumeo; ali to beše teško u očima mojim."; Ps. 104,41 "??"; Isa. 48,21 "Neće ožedneti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stene točiće im, jer će rascepiti kamen i poteći će voda.".

Ozdravljenja od bakarne zmije. 4 Moj. 21,8 "??", 9 "??".

Čuda Mojsijeva ponova prebrojana. 5 Moj. 11,2-7 "I poznajte danas šta vaši sinovi ne znaju niti videše, karanje Gospoda Boga svog, veličanstvo NJegovo, krepku ruku NJegovu i mišicu NJegovu podignutu, 3 I znake NJegove i dela NJegova, šta učini usred Misira na Faraonu, caru misirskom i na svoj zemlji njegovoj, 4 I šta učini vojsci misirskoj, konjima i kolima njihovim, kako učini, te ih voda crvenog mora potopi kad vas terahu, i zatre ih Gospod do današnjeg dana, 5 I šta vama učini u pustinji dokle ne dođoste do ovog mesta, 6 I šta učini Datanu i Avironu, sinovima Elijava sina Ruvimovog, kako zemlja otvori usta svoja i proždre njih i porodice njihove i šatore njihove i sve blago njihovo što imahu, usred Izrailja. 7 Jer vaše oči videše sva dela Gospodnja velika, koja učini."; 5 Moj. 34,11 "U svim znacima i čudesima, za koja posla Gospod da ih učini u zemlji misirskoj na Faraonu i na svim slugama njegovim i na svoj zemlji njegovoj,", 12 "I u svim delima krepke ruke i u svim strahotama velikim, koje učini Mojsije pred svim Izrailjem."; Isu. 24,5-7 "I poslah Mojsija i Arona, i mučih Misir, kako učinih usred njega, potom vas izvedoh. 6 A kad izvedoh iz Misira oce vaše, dođoše na more, a Misirci goniše oce vaše s kolima i s konjicima do Crvenog mora. 7 Tada zavapiše ka Gospodu, i postavih tamu između vas i Misiraca, i navedoh na njih more koje ih zatrpa, i oči vaše videše šta učinih od Misiraca; potom ostaste u pustinji dugo vremena."; Nem. 9,10-12 "I učinio si znake i čudesa na Faraonu i na svim slugama njegovim i na svem narodu zemlje njegove, jer si znao da su obesno postupali s njima; i stekao si sebi ime, kao što se vidi danas. 11 I more si razdvojio pred njima, te pređoše posred mora suvim, i bacio si u dubine one koji ih gonjahu kao kamen u vodu. 12 I u stupu od oblaka vodio si ih danju, a noću u stupu ognjenom svetleći im putem kojim će ići."; Ps. 134,8 "??", 9 "??"; Jer. 32,20 "Koji si činio znake i čudesa do danas u zemlji misirskoj i u Izrailju i među svim ljudima, i stekao si sebi ime kako je danas;", 21 "Jer si izveo narod svoj Izrailja iz zemlje misirske znacima i čudesima i rukom krepkom i mišicom podignutom i strahotom velikom;".

Čuda, koja je Mojsije izvršio po volji Božjoj. 2 Moj. 3,20 "Ali ću pružiti ruku svoju, i udariću Misir svim čudesima svojim, koja ću učiniti u njemu: i posle će vas pustiti."; 2 Moj. 7,3 "A ja ću učiniti da otvrdne srce Faraonu, te ću umnožiti znake svoje i čudesa svoja u zemlji misirskoj.", 17 "Zato Gospod ovako veli: Ovako ćeš poznati da sam ja Gospod: evo, udariću štapom što mi je u ruci po vodi što je u reci, i premetnuće se u krv.", 18 "I ribe u reci pomreće, i reka će se usmrdeti, i Misirci će se uzmučiti tražeći vode da piju iz reke."; 2 Moj. 8,1-4 "I reče Gospod Mojsiju: Idi k Faraonu, i reci mu: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi posluži. 2 Ako li nećeš pustiti, evo ću moriti svu zemlju žabama. 3 I reka će se napuniti žaba, i one će izaći i skakati tebi po kući i po kleti gde spavaš i po postelji tvojoj i po kućama sluga tvojih i naroda tvog i po pećima tvojim i po naćvama tvojim; 4 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaće žabe."; 2 Moj. 8,16 "A Gospod reče Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji misirskoj."; 2 Moj. 8,21-23; 2 Moj. 9,1-5 "Tada reče Gospod Mojsiju: Idi k Faraonu, i reci mu: Ovako veli Gospod Bog jevrejski: Pusti narod moj da mi posluži; 2 Ako li ih ne pustiš nego ih još staneš zadržavati, 3 Evo, ruka Gospodnja doći će na stoku tvoju u polju, na konje, na magarce, na kamile, na volove i na ovce, s pomorom vrlo velikim. 4 A odvojiće Gospod stoku izrailjsku od stoke misirske; te od svega što je sinova Izrailjevih neće poginuti ništa. 5 I postavio je Gospod rok rekavši: Sutra će to učiniti na zemlji Gospod."; 2 Moj. 9,8 "Tada reče Gospod Mojsiju i Aronu: Uzmite pepela iz peći pune pregršti, i Mojsije neka ga baci u nebo pred Faraonom;", 9 "I postaće prah po svoj zemlji misirskoj, a od njega će postati kraste pune gnoja i na ljudima i na stoci po svoj zemlji misirskoj."; 2 Moj. 9,14-19 "Jer ću sada pustiti sva zla svoja na srce tvoje i na sluge tvoje i na narod tvoj, da znaš da niko nije kao ja na celoj zemlji. 15 Jer sada kad pružih ruku svoju, mogah i tebe i narod tvoj udariti pomorom, pa te ne bi više bilo na zemlji; 16 Ali te ostavih da pokažem na tebi silu svoju, i da se pripoveda ime moje po svoj zemlji. 17 I ti se još podižeš na moj narod, i nećeš da ga pustiš? 18 Evo, sutra ću u ovo doba pustiti grad vrlo velik, kakvog nije bilo u Misiru otkako je postao pa dosada. 19 Zato sada pošlji, te skupi stoku svoju i šta god imaš u polju, jer će pasti grad na sve ljude i na stoku što se zateče u polju i ne bude skupljeno u kuću, i izginuće."; 2 Moj. 10,4-6 "Jer ako nećeš pustiti narod moj, evo sutra ću naneti skakavce na zemlju tvoju; 5 I pokriće svu zemlju da se neće videti zemlja, i poješće ostatak što se sačuvao, koji vam je ostao iza grada, i poješće sva drveta što vam rastu u polju. 6 I napuniće ih se kuće tvoje i kuće svih sluga tvojih i kuće svih Misiraca, šta nisu videli oci tvoji ni oci otaca tvojih, otkako su postali na zemlji do danas. I okrenuvši se otide od Faraona.", 21 "I reče Gospod Mojsiju: Pruži ruku svoju k nebu, i biće tama po zemlji misirskoj takva da će je pipati."; 2 Moj. 11,4-7 "I reče Mojsije: Ovako veli Gospod: Oko ponoći proći ću kroz Misir, 5 I pomreće svi prvenci u zemlji misirskoj, od prvenca Faraonovog, koji htede sedeti na prestolu njegovom, do prvenca sluškinje za žrvnjem, i od stoke šta je god prvenac. 6 I biće vika velika po svoj zemlji misirskoj, kakve još nije bilo niti će je kad biti. 7 A kod sinova Izrailjevih nigde neće ni pas jezikom svojim maći ni među ljudima ni među stokom, da znate da je Gospod učinio razliku između Izrailjaca i Misiraca."; 2 Moj. 14,1-4 "I reče Gospod Mojsiju govoreći: 2 Kaži sinovima Izrailjevim neka saviju i stanu u logor pred Pi-Airot između Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u logor pokraj mora. 3 Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: Zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja. 4 I učiniću da otvrdne srce Faraonu, te će poći u poteru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci će poznati da sam ja Gospod. I učiniše tako."; 2 Moj. 17,5-6 "A Gospod reče Mojsiju: Prođi pred narod, i uzmi sa sobom starešine izrailjske, i štap svoj kojim si udario vodu uzmi u ruku svoju, i idi. 6 A ja ću stajati pred tobom onde na steni na Horivu; a ti udari u stenu, i poteći će iz nje voda da pije narod. I učini Mojsije tako pred starešinama izrailjskim."; 4 Moj. 20,8 "??", 9 "??".

Isus Navin

Zaustavljanje Jordanske vode. Isu. 3,11-17 "Evo, kovčeg zaveta Gospoda svoj zemlji poći će pred vama preko Jordana. 12 Zato sada izaberite dvanaest ljudi iz plemena Izrailjevih, po jednog čoveka iz svakog plemena. 13 I čim sveštenici, noseći kovčeg zaveta Gospoda Gospoda svoj zemlji, stanu nogama svojim u vodi jordanskoj, voda će se u Jordanu rastvoriti, te će voda koja teče odozgo stati u gomilu. 14 I kad se podiže narod iz šatora svojih da pređe preko Jordana, i sveštenici ponesoše kovčeg zavetni pred narodom, 15 I kad oni što su nosili kovčeg dođoše do Jordana, i sveštenici noseći kovčeg okvasiše noge svoje na kraju vode (jer je Jordan pun preko bregova svojih za sve vreme žetve), 16 Zaustavi se voda što je tekla odozgo, i stade u jednu gomilu vrlo nadaleko, kod grada Adama, koji je kraj Zaretana; a što je teklo dole u more kraj polja, more slano, oteče sasvim; i narod prelažaše prema Jerihonu. 17 A sveštenici koji su nosili kovčeg zaveta Gospodnjeg stajahu na suvom usred Jordana bez straha, a sav Izrailj iđaše po suvom, dokle sav narod ne pređe preko Jordana."; Isu.4,16-23; Ps. 113,3 "Od istoka sunčanog do zapada da se slavi ime Gospodnje.".

Povraćanje Jordanske vode na svoje mesto. Isu. 4,16-18 "Zapovedi sveštenicima koji nose kovčeg od svedočanstva neka izađu iz Jordana. 17 I zapovedi Isus sveštenicima govoreći: Izađite iz Jordana. 18 A čim sveštenici koji nošahu kovčeg zaveta Gospodnjeg izađoše iz srede Jordana, i stadoše na suvo nogom svojom, odmah se vrati voda u Jordanu na mesto svoje, i poteče kao i pre povrh svih bregova svojih.".

Pad jerihonskih zidova. Isu. 6,6-20 "Tada Isus sin Navin dozva sveštenike, i reče im: Uzmite kovčeg zavetni, a sedam sveštenika neka nose sedam truba od rogova ovnujskih pred kovčegom Gospodnjim. 7 A narodu reče: Idite i obiđite oko grada, i vojnici neka idu pred kovčegom Gospodnjim. 8 A kad Isus reče narodu, sedam sveštenika noseći sedam truba od rogova ovnujskih pođoše pred Gospodom, i zatrubiše u trube, a kovčeg zaveta Gospodnjeg pođe za njima. 9 A vojnici pođoše pred sveštenicima, koji trubljahu u trube, a ostali pođoše za kovčegom; i idući trubljahu u trube. 10 A narodu zapovedi Isus govoreći: Ne vičite, i nemojte da vam se čuje glas, i nijedna reč da ne izađe iz usta vaših do dana kad vam ja kažem: Vičite; tada ćete vikati. 11 Tako obiđe kovčeg Gospodnji oko grada jednom; pa se vratiše u logor, i noćiše u logoru. 12 A sutra usta Isus rano, i sveštenici uzeše kovčeg Gospodnji. 13 I sedam sveštenika noseći sedam truba od rogova ovnujskih iđahu pred kovčegom Gospodnjim, i idući trubljahu u trube; a vojnici iđahu pred njima, a ostali iđahu za kovčegom Gospodnjim; idući trubljahu u trube. 14 I jednom obiđoše oko grada drugog dana, pa se vratiše u logor; tako učiniše šest dana. 15 A sedmog dana ustaše zorom, i obiđoše oko grada isto onako sedam puta; samo toga dana obiđoše oko grada sedam puta. 16 A kad bi sedmi put da zatrube sveštenici u trube, Isus reče narodu: Vičite, jer vam Gospod dade grad. 17 A grad da bude proklet Gospodu i šta je god u njemu; samo Rava kurva neka ostane u životu i svi koji budu kod nje u kući, jer sakri poslanike koje smo poslali. 18 Ali se čuvajte od prokletih stvari da i sami ne budete prokleti uzevši šta prokleto, i da ne navučete prokletstvo na logor Izrailjev i smetete ga. 19 Nego sve srebro i zlato i posuđe od bronze i od gvožđa neka bude sveto Gospodu, neka uđe u riznicu Gospodnju. 20 Tada povika narod i zatrubiše trube, i kad narod ču glas trubni i povika glasno, popadaše zidovi na mestu svom; i narod uđe u grad, svaki naprema se; i uzeše grad."; Jev. 11,30 "Vjerom padoše zidovi jerihonski, kada se oko njih obilazilo sedam dana.".

Zaustavljanje sunca i meseca. Isu. 10,12-14 "Tada progovori Isus Gospodu onaj dan kad Gospod predade Amorejca sinovima Izrailjevim, i reče pred sinovima Izrailjevim: Stani sunce nad Gavaonom, i meseče nad dolinom elonskom. 13 I stade sunce i ustavi se mesec, dokle se ne osveti narod neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Istinitog? I stade sunce nasred neba i ne naže k zapadu skoro za ceo dan. 14 I ne bi takvog dana ni pre ni posle, da Gospod posluša glas čovečji, jer Gospod vojeva za Izrailja."; Avak. 3,11 "Sunce i mesec stadoše u stanu svom, idoše prema svetlosti Tvoje strele, prema sevanju sjajnog koplja Tvog.".

Gedeon

Istrebljenje Medijana. Sud. 7,16-22 "Potom razdeli trista ljudi u tri čete, i dade svakome po trubu u ruku i po prazan žban i po luč u žban. 17 I reče im: Na mene gledajte, pa tako činite; gle, je ću doći na kraj logora, pa šta ja uščinim, to činite. 18 Kad ja zatrubim u trubu i svi koji budu sa mnom, tada i vi zatrubite u trube oko svega logora, i vičite: Mač Gospodnji i Gedeonov. 19 I dođe Gedeon i sto ljudi što behu s njim na kraj logora, u početak srednje straže, istom behu promenili stražu; a oni zatrubeše u trube i polupaše žbanove koje imahu u rukama. 20 Tako tri čete zatrubiše u trube i polupaše žbanove, i držahu u levoj ruci lučeve a u desnoj trube trubeći, i povikaše: Mač Gospodnji i Gedeonov. 21 I stadoše svaki na svom mestu oko vojske; a sva se vojska smete i stadoše vikati i bežati. 22 A kad zatrubiše u trube onih tri stotine, Gospod obrati mač svakome na druga njegovog po svemu logoru, te pobeže vojska do Vet-Asete, u Zererat, do obale avel-meolske kod Tavata.".

Samson

rastrzanje lava. Sud. 14,6 "I duh Gospodnji siđe na nj, te rastrže lava kao jare nemajući ništa u ruci: i ne kaza ocu ni materi šta je učinio.".

ubijanje Filisteja. Sud. 14,19 "I dođe na nj duh Gospodnji, te siđe u Askalon, i pobi onde trideset ljudi, i uze odelo s njih i dade svečane haljine onima koji odgonetnuše zagonetku; i rasrdi se vrlo i otide kući oca svog."; Sud. 15,14 "I kad on dođe do Lehije, Filisteji ga sretoše vičući od radosti; a Duh Gospodnji siđe na nj, i uža na rukama njegovim postaše kao konci izgoreli od vatre, i spadoše sveze s ruku njegovih.", 15 "I on nađe čeljust magareću još sirovu, i pruživši ruku svoju uze je, i pobi njom hiljadu ljudi.".

odnošenje gradskih vrata iz Gaze. Sud. 16,3 "Ali Samson spavav do ponoći usta u ponoći, i ščepa vrata gradska s oba dovratka i iščupa ih s prevornicom zajedno, i metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je prema Hevronu.", 9 "A kod nje beše zaseda u sobi; i ona mu reče: Eto Filisteja na te, Samsone! A on pokida gužve, kao što se kida konac od kudelje kad oseti vatru; i ne dozna se za snagu njegovu.".

rušenje Dagonovog hrama. Sud. 16,28-30 "Tada Samson zavapi ka Gospodu i reče: Gospode, Gospode! Opomeni me se, molim te, i ukrepi me, molim te, samo sada, o Bože! Da se osvetim jedanput Filistejima za oba oka svoja. 29 I zagrli Samson dva stuba srednja, na kojima stajaše kuća, i nasloni se na njih, na jedan desnom a na drugi levom rukom svojom. 30 Pa onda reče Samson: Neka umrem s Filistejima. I naleže jako, i pade kuća na knezove i na sav narod koji beše u njoj; i bi mrtvih koje pobi umirući više nego onih koje pobi za života svog.".

Samuilo

Udaranje groma i padanje kiše na žetvu. 1 Sam. 12,16-18 "Ali stanite sada još, i vidite ovu stvar veliku koju će učiniti Gospod pred vašim očima. 17 Nije li danas žetva pšenična? Ja ću prizvati Gospoda, i spustiće gromove i dažd, da razumete i vidite koliko je zlo što učiniste pred Gospodom iskavši sebi cara. 18 Tada Samuilo zavapi ka Gospodu, i Gospod spusti gromove i dažd u taj dan; i sav se narod poboja vrlo Gospoda i Samuila.".

Judejsi prorok

Usahnuće i ozdravljenje Jerovoamove ruke. 1 Car. 13,4-6 "A kad car Jerovoam ču reči čoveka Božijeg koje vikaše oltaru vetiljskom, pruži ruku svoju s oltara govoreći: Držite ga! Ali usahnu mu ruka koju pruži na nj, i ne mogaše je povratiti k sebi. 5 A oltar se raspade, i prosu se pepeo s oltara po znaku koji učini čovek Božji rečju Gospodnjom. 6 Tada car reče čoveku Božijem: Pripadni ka Gospodu Bogu svom, i pomoli se za me da mi se povrati ruka. I čovek se Božji pomoli Gospodu, i povrati se caru ruka, i posta kao što je bila.".

Ilija

velika suša. 1 Car. 17,1 "Tada reče Ahavu Ilija Tesvićanin, jedan od naseljenika galadskih: Tako da je živ Gospod Bog Izrailjev, pred kojim stojim, ovih godina neće biti rose ni dažda dokle ja ne kažem."; Lk. 4,25 "A vaistinu vam kažem: Mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilije kada se nebo zatvori za tri godine i šest mjeseci, i bi velika glad po svoj zemlji;"; Jak. 5,17 "Ilija bješe čovjek isto kao i mi, i molitvom pomoli se Bogu da ne bude dažda, i ne udari dažd na zemlji za tri godine i šest mjeseci.".

brašno i ulje Sareptske udovice. 1 Car. 17,14-16 "Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Brašno se iz zdele neće potrošiti niti će ulja u krčagu nestati dokle ne pusti Gospod dažda na zemlju. 15 I ona otide i učini kako reče Ilija; i jede i ona i on i dom njen godinu dana; 16 Brašno se iz zdele ne potroši niti ulja u krčagu nesta po reči Gospodnjoj, koju reče preko Ilije."; Lk. 4,26 "I nijednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku ženi udovici.".

vaskrsenje sina Sareptske udovice. 1 Car. 17,17-32 "A posle toga razbole se sin ženi domaćici, i bolest njegova bi vrlo teška, tako da izdahnu. 18 I ona reče Iliji: Šta je tebi do mene, čoveče Božji? Jesi li došao k meni da spomeneš bezakonje moje i da mi umoriš sina? 19 A on joj reče: Daj mi sina svog. I uzevši ga iz naručja njenog odnese ga u gornju klet, gde on seđaše, i položi ga na postelju svoju. 20 Tada zavapi ka Gospodu i reče: Gospode Bože moj, zar si i ovu udovicu kod koje sam gost tako ucvelio umorivši joj sina? 21 I pruživši se nad detetom tri puta zavapi ka Gospodu govoreći: Gospode Bože moj, neka se povrati u dete duša njegova. 22 I Gospod usliši glas Ilijin, te se povrati u dete duša njegova, i ožive. 23 A Ilija uzevši dete snese ga iz gornje kleti u kuću, i dade ga materi njegovoj, i reče Ilija: Vidi, živ je tvoj sin. 24 A žena reče Iliji: Sada znam da si čovek Božji i da je reč Gospodnja u tvojim ustima istina. 25 ?? 26 ?? 27 ?? 28 ?? 29 ?? 30 ?? 31 ?? 32 ??".

Spaljivanje žrtve nebesnim ognjem. 1 Car. 18,36-38 "A kad bi vreme da se prinese žrtva, pristupi Ilija prorok i reče: Gospode Bože Avramov, Isakov i Izrailjev, neka danas poznadu da si Ti Bog u Izrailju i ja da sam Tvoj sluga, i da sam po Tvojoj reči učinio sve ovo. 37 Usliši me, Gospode, usliši me, da bi poznao ovaj narod da si Ti Gospode Bog, kad opet obratiš srca njihova. 38 Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi.".

velika kiša. 1 Car. 18,41-45 "I reče Ilija Ahavu: Idi, jedi i pij, jer dolazi veliki dažd. 42 I otide Ahav da jede i pije; a Ilija se pope na vrh Karmila, i saže se k zemlji i metnu lice svoje među koljena svoja. 43 A momku svom reče: Idi, pogledaj put mora. A on otišavši pogleda, pa reče: Nema ništa. I reče mu: Idi opet sedam puta. 44 A kad bi sedmi put, reče: Eno, mali oblak kao dlan čovečiji diže se od mora. Tada reče: Idi, reci Ahavu: Preži i idi, da te ne uhvati dažd. 45 U tom se zamrači nebo od oblaka i vetra, i udari veliki dažd. A Ahav sedavši na kola otide u Jezrael."; Jak. 5,18 "I opet se pomoli, i nebo dade kišu, i zemlja iznese rod svoj.".

proždiranje Ohozijinih vojsovođa. 2 Car. 1,10-12 "A Ilija odgovarajući reče pedesetniku: Ako sam čovek Božji, neka siđe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu. I siđe oganj s neba i proždre njega i njegovu pedesetoricu. 11 Opet posla k njemu drugog pedesetnika s njegovom pedesetoricom, koji progovori i reče mu: Čoveče Božji, car je tako zapovedio, siđi brže. 12 A Ilija odgovori i reče im: Ako sam čovek Božji, neka siđe oganj s neba i proždre tebe i tvoju pedesetoricu. I siđe oganj Božji s neba i proždre njega i njegovu pedesetoricu.".

razdeljenje Jordanske vode. 2 Car. 2,8 "I uze Ilija plašt svoj, i savivši ga udari njim po vodi, a ona se rastupi tamo i amo, te pređoše obojica suvim.".

Jelisije

razdeljenje Jordanske vode. 2 Car. 2,14 "I uzevši plašt Ilijin, koji beše spao s njega, udari po vodi i reče: Gde je Gospod Bog Ilijin? A kad i on udari po vodi, rastupi se voda tamo i amo, i pređe Jelisije.".

Pretvaranje nezdrave vode u zdravu. 2 Car. 2,19-22 "Tada građani rekoše Jelisiju: Gle, dobro je živeti u ovom gradu, kao što gospodar naš vidi; ali je voda zla i zemlja nerodna. 20 A on im reče: Donesite mi nov kotao, i metnite u nj soli. I donesoše mu. 21 A on izađe na izvor i baci u nj so, govoreći: Ovako veli Gospod: Iscelih ovu vodu, da ne bude više od nje smrti ni nerodnosti. 22 I voda posta zdrava do današnjeg dana po reči Jelisijevoj, koju izreče.".

Medvedice rastržu Vetiljsku decu. 2 Car. 2,23-25 "Potom otide odande u Vetilj; i kad iđaše putem, iziđoše mala deca iz grada i rugahu mu se govoreći mu: Hodi, ćelo! Hodi, ćelo! 24 A Jelisije obazre se i videći ih prokle ih imenom Gospodnjim. Tada izađoše dve medvedice iz šume, i rastrgoše četrdeset i dvoje dece. 25 Odande otide na goru karmilsku, a odande se vrati u Samariju.".

čudesna voda. 4 car. 3,16-20.

čudesno nalivanje suda uljem. 4 car. 4,1-7.

vaskrsavanje Sunamkinog sina. 2 Car. 4,32-35 "I Jelisije uđe u kuću, i gle, dete mrtvo leži na njegovoj postelji. 33 I ušavši zatvori se s detetom, i pomoli se Gospodu. 34 Potom stade na postelju i leže na dete metnuv usta svoja na usta detetu, i oči svoje na oči njegove, i dlanove svoje na njegove dlanove, i pruži se nad njim, te se zagreja telo detetu. 35 Potom usta, i pređe po kući jednom tamo i jednom amo, potom otide opet i pruži se nad detetom. I kihnu dete sedam puta, i otvori dete oči svoje."; 2 Car. 8,5 "A kad on pripovedaše caru kako je mrtvog oživeo, gle, žena, kojoj je sina oživeo, stade moliti cara za kuću svoju i za njivu svoju. A Gijezije reče: Gospodaru moj, care, ovo je ona žena i ovo je sin njen, kog je Jelisije oživeo.".

otrovno jelo. 2 Car. 4,39-41 "A jedan otide u polje da nabere zelja, i nađe divlju lozu i nabra s nje divljih tikvica pun plašt, i došavši saseče ih u lonac gde beše zelje, jer ih ne poznavahu. 40 I usuše ljudima da jedu; a kad stadoše jesti onog zelja, povikaše govoreći: Smrt je u loncu, čoveče Božji! I ne mogahu jesti. 41 A on reče: Donesite brašna. I sasu brašno u lonac, i reče: Uspi ljudima neka jedu. I ne bi više nikakvog zla u loncu.".

umnožavanje hlebova. 2 Car. 4,42-44 "A dođe neko iz Val-Salise, i donese čoveku Božjem hleba od prvina, dvadeset hlebova ječmenih, i novih zrna u klasu. A on reče: Postavi narodu, neka jedu. 43 A sluga mu reče: Kako ću to postaviti pred sto ljudi? Opet reče: Postavi narodu, neka jedu; jer je tako kazao Gospod: Ješće, i preteći će. 44 A on im postavi, te jedoše; i preteče po reči Gospodnjoj.".

ozdravljenje Nemanovo. 2 Car. 5,10 "A Jelisije posla k njemu i poruči: Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i ozdraviće telo tvoje, i očistićeš se.", 14 "I tako siđe, i zaroni u Jordan sedam puta po rečima čoveka Božijeg, i telo njegovo posta kao u malog deteta, i očisti se."; Lk. 4,27 "I mnogi bijahu gubavi u Izrailju u vrijeme proroka Jeliseja; i nijedan se od njih ne očisti do Neeman Sirijanin.".

Gijezije ogubavio. 4. Car. 5,20-27.

isplivala sekira iz vode. 2 Car. 6,5-7 "A kad jedan od njih sečaše drvo, pade mu sekira u vodu; a on povika govoreći: Avaj gospodaru, još je u naruč uzeta. 6 A čovek Božji reče mu: Gde je pala? A kad mu pokaza mesto, on odseče drvo i baci ga onamo, i učini te sekira ispliva. 7 A on reče: Uzmi je. I čovek pruži ruku, te je uze.".

Oslepili Sirci. 2 Car. 6,18-20 "A kad pođoše Sirci k njemu, pomoli se Jelisije Gospodu i reče: Oslepi ovaj narod. I oslepi ih po reči Jelisijevoj. 19 Tada im reče Jelisije: Nije ovo put, nije ovo grad; hodite za mnom i odvešću vas čoveku kog tražite. I odvede ih u Samariju. 20 A kad dođoše u Samariju, reče Jelisije: Gospode, otvori im oči da vide. I Gospod im otvori oči, i videše, a to behu usred Samarije.".

Jelisijevim kostima vaskrsao čovek. 2 Car. 13,21.

Isaija

isceljen Jezekija. 2 Car. 20,1-7 "U to vreme razbole se Jezekija na smrt; i dođe k njemu prorok Isaija, sin Amosov i reče mu: Ovako veli Gospod: Naredi za kuću svoju, jer ćeš umreti i nećeš ostati živ. 2 A on se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu govoreći: 3 Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred Tobom verno i s celim srcem, i tvorio šta je Tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma. 4 I Isaija još ne beše otišao do polovine dvora, a dođe mu reč Gospodnja govoreći: 5 Vrati se i reci Jezekiji, vođi naroda mog: Ovako veli Gospod Bog Davida oca tvog: Čuo sam molitvu tvoju, i video sam suze tvoje; evo isceliću te, do tri dana ići ćeš u dom Gospodnji. 6 I dodaću ti veku petnaest godina, i izbaviću tebe i ovaj grad iz ruku cara asirskog, i braniću ovaj grad sebe radi i radi Davida, sluge svog. 7 Potom reče Isaija: Donesite grudu suvih smokava. I donesavši priviše mu na otok, i isceli se."; Isa. 38,1-5 "U to vreme razbole se Jezekija na smrt; i dođe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reče mu: Ovako veli Gospod: Naredi za kuću svoju, jer ćeš umreti i nećeš ostati živ. 2 A Jezekija se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu, 3 I reče: Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred Tobom verno i s celim srcem, i tvorio šta je Tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma. 4 Tada dođe reč Gospodnja Isaiji govoreći: 5 Idi i reci Jezekiji: Ovako veli Gospod Bog Davida oca tvog: Čuo sam molitvu tvoju, i video sam suze tvoje, evo dodaću ti veku petnaest godina.", 21 "A Isaija beše rekao da uzmu grudu suvih smokava i previju na otok, te će ozdraviti.".

sen sunčanih časova vraća se nazad. 2 Car. 20,9-11 "A Isaija reče: Ovo neka ti bude znak od Gospoda da će učiniti Gospod šta je rekao: hoćeš li da otide sen deset koljenaca napred ili da se vrati deset koljenaca natrag? 10 A Jezekija reče: Lako je da sen otide napred deset koljenaca; nemoj, nego neka se vrati sen deset koljenaca natrag? 11 I Isaija prorok zavapi ka Gospodu, i vrati Gospod sen po koljencima po kojima beše otišao na sunčaniku Ahazovom natrag za deset koljenaca."; Isa. 38,7-9 "I ovo neka ti bude znak od Gospoda da će učiniti Gospod šta je rekao. 8 Evo ja ću vratiti sen po kolencima po kojima je sišao na sunčaniku Ahazovom natrag za deset kolenaca. I vrati se sunce za deset kolenaca po kolencima po kojima beše sišlo. 9 Ovo napisa Jezekija car Judin kad se razbole, i ozdravi od bolesti svoje:".

Dvanajest Gospodnjih učenika

razna isceljenja. Mt. 10,1 "I dozvavši svojih dvanaest učenika, dade im vlast nad duhovima nečistim da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoći."; Mk. 3,14 "I postavi Dvanaestoricu, da budu s njim. i da ih šalje da propovijedaju.", 15 "I da imaju vlast iscjeljivati bolesti i izgoniti demone;"; Mk. 6,7 "I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistim.", 13 "I demone mnoge izgonjahu; i pomazivahu uljem mnoge bolesnike, i iscjeljivahu."; Lk. 9,1 "Sazvavši pak Dvanaestoricu učenika svojih, dade im silu i vlast nad svim demonima, i da liječe od bolesti.", 6 "A oni izlazeći prolažahu po selima propovijedajući jevanđelje i liječeći svuda.".

Sedamdeset učenika

razna čuda. Lk. 10,9 "I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im; Približilo vam se Carstvo Božije.", 17 "Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje.".

Apostoli

mnogobrojna čuda. Mk. 16,20 "A oni otidoše i propovijedaše svuda, i Gospod im pomagaše, i riječ potvrđivaše znacima koji su se potom pokazivali. Amin."; Dap. 2,44 "(Strah veliki bijaše na svima njima.) A svi koji vjerovaše bijahu na okupu i imahu sve zajedničko."; Dap. 5,12 "A rukama apostolskim bivahu mnogi znaci i čudesa u narodu; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomonovom.", 16 "A sticaše se i mnoštvo naroda iz okolnih gradova u Jerusalim donoseći bolesne i od nečistih duhova mučene, i svi se iscjeljivahu.".

Petar

isceljenje hromoga. Dap. 3,2-8 "I bijaše neki čovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i polagahu svaki dan pred vrata hrama koja se zovu Krasna da prosi milostinju od onih koji ulaze u hram. 3 Ovaj vidjevši Petra i Jovana da hoće da uđu u hram, zatraži milostinju. 4 A Petar pogledavši na njega s Jovanom reče: Pogledaj na nas! 5 A on ih pažljivo gledaše očekujući da od njih nešto dobije. 6 A Petar reče: Srebra i zlata nemam, nego što imam to ti dajem: U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi. 7 I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji; 8 I skočivši stade, i hođaše, i uđe s njima u hram hodeći i skačući i hvaleći Boga.".

Sapfirina i Ananijina smrt. Dap. 5,1-10 "A neki čovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom prodade imanje, 2 I sakri od novaca sa znanjem i žene svoje, i donijevši jedan dijel položi pred noge apostolima. 3 A Petar reče: Ananija, zašto ispuni satana srce tvoje da slažeš Duhu Svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu? 4 Kad je bila u tebe, ne bješe li tvoja? I kad je prodade, ne bješe li u tvojoj vlasti? Zašto si takvu stvar metnuo u srce svoje? Nisi slagao ljudima nego Bogu. 5 A kad ču Ananija riječi ove, pade i izdahnu; i veliki strah obuze sve koji čuše ovo. 6 I ustavši mladići uzeše ga i iznesoše te sahraniše. 7 A kad prođe oko tri časa, uđe i žena ljegova ne znajući šta se dogodilo. 8 A Petar je upita: Kaži mi jeste li za toliko prodali njivu? A ona reče: Da, za toliko. 9 A Petar joj reče: Zašto se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onih koji tvoga muža sahraniše pred vratima su, i tebe će iznijeti. 10 I odmah pade kraj nogu njegovih i izdahnu. A mladići ušavši nađoše je mrtvu, pa je iznesoše i sahraniše kod muža njezina.".

isceljenje bolnoga. Dap. 5,15 "Tako da su na ulice iznosili bolesnike i polagali na posteljama i nosilima, da bi kad prođe Petar bar sjenka njegova osjenila koga od njih.", 16 "A sticaše se i mnoštvo naroda iz okolnih gradova u Jerusalim donoseći bolesne i od nečistih duhova mučene, i svi se iscjeljivahu.".

isceljenje uzetoga Eneja. Dap. 9,38 "I budući da je Lida blizu Jope, učenici čuvši da je Petar u njoj, poslaše dva čovjeka moleći ga da bez oklijevanja dođe do njih.", 39 "A Petar ustavši otide s njima; i kad dođe, uvedoše ga u gornju sobu i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući košulje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima.".

vaskrsavanje Tavite. Dap. 9,36 "A u Jopi bješe jedna učenica, po imenu Tavita, što prevedeno znači Srna, i ona bješe puna dobrih djela i milostinja koje činjaše.", 41 "On pak davši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu.".

Stefan

velika čuda. Dap. 6,8 "A Stefan pun vjere i sile činjaše znake i čudesa velika u narodu.".

Filip

razna čuda. Dap. 8,5-7 "A Filip sišavši u grad samarijski propovijedaše im Hrista. 6 A narod je pazio jednodušno na ono što im govoraše Filip, slušajući i gledajući znake koje činjaše; 7 Jer duhovi nečisti s velikom vikom izlažahu iz mnogih koji ih imahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše.", 13 "Tada i sam Simon povjerova i krstivši se ostade kod Filipa; i gledajući znake i čuda velika gdje se zbivaju, divljaše se vrlo.".

Ananija

povraća Savlu vid. Dap. 9,17 "I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga.", 18 "I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se;"; Dap. 22,11-13 "I pošto ja obnevidjeh od slave svjetlosti one, povedoše me za ruku oni koji bijahu sa mnom, i tako uđoh u Damask. 12 A neki Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, posvjedočen od sviju Judejaca koji žive u Damasku, 13 Dođe k meni, stade i reče mi: Savle brate, progledaj! I ja u taj čas pogledah u njega.".

Pavle

Elimovo oslepljenje. Dap. 13,8-11 "A Elima vračar, jer to znači ime njegovo, protivljaše im se gledajući da odvrati namjesnika od vjere. 9 A Savle, zvani i Pavle, ispunjen Duhom Svetim, pogledavši oštro na njega, 10 Reče: O, prepuni svakog lukavstva i svake podmuklosti, sine đavolji, neprijatelju svake pravde! Zar nećeš prestati da kvariš prave puteve Gospodnje? 11 I sad evo ruke Gospodnje na te, i bićeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I odmah pade na njega mrak i tama, i pipajući naokolo tražaše vodiča.".

isceljenje hromoga. Dap. 14,8-10 "A neki čovjek u Listri sjeđaše nemoćan u nogama, budući hrom od utrobe matere svoje, i nikada ne bješe hodio. 9 Ovaj slušaše Pavla gdje govori, koji pogledavši na njega i vidjevši da ima vjeru da će ozdraviti, 10 Reče snažnim glasom: Tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, uspravi se na noge svoje! I on skoči, i hođaše.".

isterivanje pogađačkog duha. Dap. 16,16-1 "Dogodi se pak kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i gatajući donošaše veliki dobitak svojim gospodarima. 8.

isceljenja, neobični znaci. Dap. 19,11 "I Bog činjaše neobična čudesa rukama Pavlovim,", 12 "Tako da su ubruse znojave od tijela njegova ili pojaseve nosili na bolesnike i oni se iscjeljivahu od bolesti, i zli duhovi izlažahu iz njih."; Dap. 28,9 "Kada se pak to dogodi, i drugi na ostrvu koji bijahu bolesni dolažahu, i iscjeljivahu se."; Rim. 15,19 "U sili znakova i čudesa, u sili Duha Božijega; tako da sam od Jerusalima i naokolo sve do Ilirika ispunio jevanđeljem Hristovim;".

povraćanje Evtihovog života. Dap. 20,9-12 "A sjeđaše na prozoru jedan mladić, po imenu Evtih, obuzet dubokim snom; pošto Pavle dugo govoraše, on, savladan od sna, pade dolje sa trećega sprata, i digoše ga mrtva. 10 A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reče: Ne uznemiravajte se jer je duša njegova u njemu. 11 Onda iziđe gore pa, prelomivši hljeb i pričestivši se, dugo govoraše sve do zore, i tako otide. 12 A mladića dovedoše živog i utješiše se ne malo.".

Zmijin ujed. Dap. 28,3-6 "I kada Pavle skupi gomilu granja i naloži na vatru, iziđe zmija od vrućine i ujede ga za ruku. 4 A kada vidješe mještani zmiju gdje visi o ruci njegovoj, govorahu jedan drugome: Svakako je ovaj čovjek ubica, jer ga izbavljenog od mora Pravda ne ostavi da živi. 5 A on otrese zmiju u vatru, i ne pretrpje nikakvo zlo. 6 A oni očekivahu da će on oteći ili odjednom pasti mrtav. No kad zadugo čekaše, i vidješe da mu ništa zlo ne bi, promijeniše se i govorahu da je on bog.".

Isceljenje Poplijevog oca. Dap. 28,8 "A dogodi se da otac Publijev imaše groznicu i srdobolju i ležaše. NJemu Pavle uđe, pa pomolivši se Bogu i položivši ruke na njega, iscijeli ga.".

Pavle i Varnava

znaci i čuda. Dap. 14,3 "Ali oni ostadoše dosta vremena, govoreći smjelo o Gospodu, koji posvjedočavaše riječ blagodati svoje dajući da bivaju znaci i čuda rukama njihovim."; Dap. 15,12 "Onda umuče sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji kazivahu kolike znake i čudesa učini Bog među neznabošcima preko njih.".