ČUDA ISUSA HRISTA

(Vid. Moć Hristova. Hristos prorok.)

= predskazana su. Isa. 29,18 "I u taj će dan gluvi čuti reči u knjizi, i iz tame i mraka videće oči slepih."; Isa. 35,5 "Tada će se otvoriti oči slepima, i uši gluvima otvoriće se.", 6 "Tada će hromi skakati kao jelen, i jezik nemog pevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj."; Isa. 42,7 "Da otvoriš oči slepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sede u tami."; Isa. 53,4 "A On bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da Ga Bog bije i muči."; Mt. 8,17 "Da se ispuni što je kazao Isaija prorok govoreći: On nemoći naše uze i bolesti ponese."; Mt. 11,5 "Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima se propovijeda jevanđelje."; Lk. 4,18 "Duh Gospodnji je na meni; zato me pomaza da blagovijestim siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovijedim zarobljenima da će biti pušteni, i slijepima da će progledati; da oslobodim potlačene;".

Isceljenja

slepih. Mt. 9,27-31 "A kad je Isus odlazio odande, za njim iđahu dva slijepca vičući i govoreći: Pomiluj nas, sine Davidov! 28 A kada dođe u kuću, pristupiše mu slijepci, i reče im Isus: Vjerujete li da mogu to učiniti? A oni mu rekoše: Da, Gospode. 29 Tada se dohvati očiju njihovih govoreći: Po vjeri vašoj neka vam bude. 30 I otvoriše im se oči. I zaprijeti im Isus govoreći: Gledajte da niko ne dozna! 31 A oni izišavši, razglasiše ga po svoj zemlji onoj."; Mk. 8,22-26 "I dođe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne. 23 I uzevši za ruku slijepoga, izvede ga izvan sela, i pljunuvši mu na oči, položi ruke na njega, i zapita ga vidi li što. 24 I on pogledavši reče: Vidim ljude da idu kao drveće. 25 I potom opet metnu mu ruke na oči, i učini da progleda: i iscijeli se, i vidje sve jasno. 26 I posla ga domu njegovom, govoreći: Niti ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.".

slepoga Vartimeja. Mt. 20,30-34 "I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta, i čuvši da Isus prolazi, povikaše govoreći: Pomiluj nas, Gospode, sine Davidov! 31 A narod im prijećaše da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: Pomiluj nas, Gospode, sine Davidov! 32 I stavši Isus dozva ih, i reče: [ta hoćete da vam učinim? 33 Rekoše mu: Gospode, da se otvore oči naše. 34 I smilova se Isus, i dotače se očiju njihovih, i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za njim."; Mk. 10,46-53 "I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev, Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta, proseći. 47 I čuvši da je to Isus Nazarećanin, stade vikati i govoriti: Sine Davidov Isuse, pomiluj me! 48 I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: Sine Davidov, pomiluj me! 49 I zaustavivši se Isus reče: Pozovite ga! I zovnuše slijepoga govoreći mu: Ne boj se, ustani, zove te. 50 A on, zbacivši sa sebe haljinu svoju, ustade i dođe Isusu. 51 I odgovarajući reče mu Isus: [ta hoćeš da ti učinim? A slijepi mu reče: Učitelju, da progledam. 52 A Isus mu reče: Idi, vjera tvoja spase te. I odmah progleda, i otide putem za Isusom. 53 ??"; Lk. 18,35-43 "A kada se približavaše Jerihonu, slijepac neki sjeđaše kraj puta proseći. 36 Pa kada ču kako narod prolazi, raspitivaše: [ta je to? 37 I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi. 38 I povika govoreći: Isuse, sine Davidov, pomiluj me! 39 A oni što iđahu naprijed korahu ga da ućuti, a on još jače vikaše: Sine Davidov, pomiluj me! 40 A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga 41 Govoreći: [ta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode, da progledam. 42 A Isus mu reče: Progledaj! Vjera tvoja spasla te je. 43 I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. I sav narod koji vidje dade hvalu Bogu.".

slepoga od rođenja. Jn. 9,1-7 "I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja. 2 I zapitaše ga učenici njegovi govoreći: Ravi, ko sagriješi, ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? 3 Isus odgovori: Ne sagriješi ni on ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu. 4 Meni valja činiti djela Onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noć kad niko ne može raditi. 5 Dok sam u svijetu, svjetlost sam svijetu. 6 Rekavši ovo, pljunu na zemlju i načini blato od pljuvačke, i pomaza blatom oči slijepome. 7 I reče mu: Idi umij se u banji Siloamskoj, što prevedeno znači: poslan. On ode, dakle, i umi se, i dođe gledajući.".

tašte Petrove. Mt. 8,14-15 "I došavši Isus u dom Petrov, vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese. 15 I dotače se ruke njene, i pusti je vatra, i ustade i služaše mu."; Mk. 1,30-31 "A tašta Simonova ležaše u groznici; i odmah mu kazaše za nju. 31 I pristupivši podiže je uzevši je za ruku, i pusti je groznica odmah, i služaše im."; Lk. 4,38-39 "Podigavši se pak iz sinagoge, dođe u kuću Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju. 39 I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im.".

žene, koja je bolovala od tečenja krvi. Mt. 9,20-22 "I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi pristupi sastrag i dohvati se skuta haljine njegove. 21 Jer govoraše u sebi: Ako se samo dotaknem haljine njegove, ozdraviću. 22 A Isus, obazrevši se i vidjevši je, reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je. I ozdravi žena od onoga časa"; Mk. 5,25-34 "I žena neka koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi, 26 I mnogo prepatila od mnogih ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nije pomoglo, nego joj je još gore bilo, 27 Kad je čula za Isusa, dođe s narodom i dotače se ostrag haljine njegove. 28 Jer govoraše u sebi: Ako se samo dotaknem haljina njegovih, ozdraviću. 29 I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti. 30 I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziđe iz njega, i obazrevši se na narod reče: Ko se to dotače mojih haljina? 31 I rekoše mu učenici njegovi: Vidiš gdje te narod pritiska, i pitaš: ko se dotače mene? 32 I on se obaziraše da vidi onu koja to učini. 33 A žena, uplašivši se i drhteći, znajući šta joj se dogodilo, dođe i kleče pred njim, i kaza mu svu istinu. 34 A on joj reče: Kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje!"; Lk. 8,43-48 "I bješe neka žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti; 44 I pristupivši sastrag, dotače se skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njene. 45 I reče Isus: Ko je to što me se dotače? A kada svi odricahu, reče Petar i koji bijahu s njim: Nastavniče, narod te opkolio i gura te, a ti govoriš: Ko je to što me se dotače? 46 A Isus reče: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene. 47 A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drhteći, i pade pred njim, i kaza mu pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi. 48 A on joj reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi u miru.".

sina jednog carevog čoveka. Jn. 4,46-54 "Isus pak dođe opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek čiji sin bolovaše u Kapernaumu. 47 Ovaj čuvši da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na samrti. 48 Kaza mu, dakle, Isus: Ako ne vidite znake i čudesa. nećete da povjerujete. 49 Reče mu carev čovjek: Gospode, dođi dok nije umrlo dijete moje. 50 Reče mu Isus: Idi, sin tvoj je živ. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i pođe. 51 A već dok on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: Dijete je tvoje živo. 52 Tada ih upita za čas u koji mu bi lakše; i kazaše mu: Juče u sedmi čas pusti ga groznica. 53 ?? 54 ??".

čoveka od debele bolesti. Lk. 14,2-4 "I gle, bješe pred njim neki čovjek koji imaše vodenu bolest. 3 I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: Je li dopušteno u subotu liječiti? A oni oćutaše. 4 I on ga se dohvati, iscijeli ga i otpusti.".

Vitezdskog bolesnika. Jn. 5,5-9 "A ondje bijaše neki čovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan. 6 Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je već mnogo godina bolestan, reče mu: Hoćeš li zdrav da budeš? 7 Odgovori mu bolesnik: Gospode, čovjeka nemam, da me spusti u banju kada se uzburka voda: a dok ja dođem, drugi siđe prije mene. 8 Reče mu Isus: Ustani, uzmi odar svoj i hodi! 9 I odmah ozdravi čovjek, i uze odar svoj i hođaše. A taj dan bješe subota.".

gubavoga. Mt. 8,2-4 "I gle, dođe gubavac i klanjaše mu se govoreći: Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti. 3 I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: Hoću, očisti se. I odmah se očisti od gube svoje. 4 I reče mu Isus: Gledaj, nikome ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsej radi svjedočanstva njima."; Mk. 1,40-42 "I dođe k njemu gubavac moleći ga, i na koljenima klečeći pred njim, i govoreći: Ako hoćeš, možeš me očistiti. 41 A Isus smilovavši se pruži ruku, pa dohvativši ga se reče mu: Hoću, očisti se. 42 I kad mu to reče, guba odmah otide s njega, i očisti se."; Lk. 5,12 "I kada bijaše Isus u jednome gradu, i gle, čovjek sav u gubi, pa vidjevši Isusa pade ničice i zamoli ga govoreći: Gospode, ako hoćeš možeš me očistiti.", 13 "I pruživši ruku dohvati ga se, i reče: Hoću, očisti se! I odmah guba otide s njega.".

deset gubavih. Lk. 17,12-19 "I kad ulažaše u jedno selo, sretoše ga deset gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka, 13 I podigoše glas govoreći: Isuse, Učitelju, pomiluj nas! 14 I vidjevši ih, reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I dogodi se, dok odlažahu, da se očistiše. 15 A jedan od njih, vidjevši da je izliječen, vrati se slaveći Boga iz svega glasa. 16 I pade ničice pred noge njegove i zablagodari mu. I taj bješe Samarjanin. 17 A Isus odgovarajući reče: Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su devetorica? 18 Kako se ne nađe nijedan drugi da se vrati i dade slavu Bogu, nego samo ovaj inoplemenik? 19 I reče mu: Ustani i idi; vjera tvoja spasla te je.".

suhe ruke. Mt. 12,10-13 "I gle, tu bijaše čovjek sa rukom suhom; i zapitaše ga govoreći: Valja li subotom liječiti? - da bi ga optužili. 11 A on im reče: Koji je među vama čovjek koji ima ovcu jednu, pa ako ona u subotu upadne u jamu, da je neće uzeti i izvaditi? 12 A koliko li je čovjek pretežniji od ovce? Dakle, valja subotom dobro činiti. 13 Tada reče čovjeku: Pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga."; Mk. 3,1-5 "I uđe opet u sinagogu, i ondje bješe čovjek koji imaše suhu ruku. 2 I motrahu na njega neće li ga u subotu iscijeliti da ga okrive. 3 I reče čovjeku sa suhom rukom: Stani na sredinu. 4 I reče njima: Valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti, ili pogubiti? A oni ćutahu. 5 I pogledavši na njih sa gnjevom, žaleći što su im srca okamenjsna, reče čovjeku: Pruži ruku svoju! I pruži; i postade mu ruka zdrava kao i druga."; Lk. 6,6-10 "A dogodi se i u drugu subotu da on uđe u sinagogu i učaše, i bješe ondje čovjek kome desna ruka bješe suha. 7 Motrahu pak na njega književnici i fariseji neće li u subotu iscijeliti, da bi našli optužbu protiv njega. 8 A on znađaše pomisli njihove, i reče čovjeku koji imaše suhu ruku: Ustani i stani na sredinu! A on podigavši se stade. 9 A Isus im reče: Zapitaću vas: šta treba u subotu: dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti ili pogubiti? A oni ćutahu. 10 I pogledavši na sve njih, reče mu: Pruži ruku svoju. A on učini tako; i ruka mu posta zdrava kao i druga.".

Malhovog uha. Lk. 22,50 "I udari jedan od njih slugu prvosveštenikovog, i odsiječe mu desno uho.", 51 "A Isus odgovorivši reče: Ostavite se toga. I dohvativši se uha njegovog, iscijeli ga.".

uzetog. Mt. 9,2-7 "I gle, donesoše mu oduzetoga koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu, reče oduzetome: Ne boj se, čedo, opraštaju ti se grijesi tvoji. 3 I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj huli na Boga. 4 A Isus, vidjevši pomisli njihove, reče: Zašto vi zlo mislite u srcima svojim? 5 Jer šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i hodi? 6 Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; tada reče oduzetome: Ustani, uzmi odar svoj i idi domu svome. 7 I ustavši otide domu svome."; Mk. 2,3-12 "I dođoše k njemu sa uzetim, koga nošahu četvorica. 4 I ne mogući približiti se k njemu od naroda, otkriše krov od kuće gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše. 5 A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče uzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji! 6 A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: 7 [to ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? 8 I odmah razumjevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: [to tako pomišljate u srcima svojim? 9 [ta je lakše? Reći uzetome: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? 10 No da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, reče uzetome: 11 Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome. 12 I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i slavljahu Boga govoreći: Nikada tako što ne vidjesmo."; Lk. 4,18-25 "Duh Gospodnji je na meni; zato me pomaza da blagovijestim siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovijedim zarobljenima da će biti pušteni, i slijepima da će progledati; da oslobodim potlačene; 19 I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju. 20 I zatvorivši knjigu, vrati je služitelju pa sjede; i oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21 A poče im govoriti: Danas se ispuni ovo Pismo u ušima vašim. 22 I svi mu svjedočahu, I divljahu se riječima blagodati koje izlažahu iz usta njegovih, i govorahu: Nije li ovo sin Josifov. 23 I reče im: Svakako ćete mi reći ovu poslovicu: LJekaru, izliječi se sam; što čusmo da je bilo u Kapernaumu učini i ovdje u postojbini svojoj. 24 Reče pak: Zaista vam kažem da nijedan prorok nije priznat u postojbini svojoj. 25 A vaistinu vam kažem: Mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilije kada se nebo zatvori za tri godine i šest mjeseci, i bi velika glad po svoj zemlji;".

kapetanovog sluge. Mt. 8,5-13 "A kad uđe u Kapernaum, pristupi mu kapetan moleći ga i govoreći: 6 Gospode, sluga moj leži doma oduzet, i strašno se muči. 7 A Isus mu reče: Ja ću doći i iscijeliću ga. 8 I kapetan odgovori i reče: Gospode, nisam dostojan da pod krov moj uđeš, nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj. 9 Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide: i drugome: dođi, i dođe; i slugi svome: učini to, i učini. 10 A kad ču Isus, zadivi se i reče onima što idu za njim: Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh. 11 A kažem vam da će mnogi od istoka i zapada doći i sješće za trpezu s Avraamom, i Isakom, i Jakovom u Carstvu nebeskome; 12 A sinovi carstva biće izgnani u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba. 13 A kapetanu reče Isus: Idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas."; Lk. 7,2-10 "U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio. 3 A kad ču za Isusa, posla mu starješine judejske moleći ga da dođe i spase mu slugu. 4 A oni došavši Isusu moljahu ga usrdno, govoreći: Dostojan je da mu to učiniš, 5 Jer ljubi narod naš, i sagradi nam sinagogu. 6 A Isus iđaše s njima. I kad već bijaše nedaleko od kuće, posla kapetan njemu prijatelje govoreći mu: Gospode, ne trudi se, jer nisam dostojan da pod krov moj uđeš; 7 Zato i ie smatrah sebe dostojnim da ti dođem; nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj. 8 Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: Idi, i ide; i drugome: Dođi, i dođe; i slugi svojemu: Učini to, i učini. 9 A kad to ču Isus, zadivi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim reče: Kažem vam: ni u Izrailju toliku vjeru ne nađoh. 10 I kada se poslani vratiše, nađoše bolesnoga slugu zdrava.".

gluvo-nemoga. Mk. 7,32-35 "I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na njega ruku. 33 I uzevši ga iz naroda nasamo, metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dotače se jezika njegova; 34 I pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: Efata, to jest, otvori se! 35 I odmah mu se otvori sluh, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše pravilno.".

Razna i mnogobrojna isceljenja. Mt. 4,23 "I prohođaše Isus po svoj Galileji učeći po sinagogama njihovim, i propovijedajući jevanđelje o Carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć u narodu.", 24 "I otide glas o njemu po svoj Siriji; i privedoše mu sve bolesnike, raznim bolestima i mukama obuzete, i bjesomučne, i mjesečare, i oduzete, i iscijeli ih."; Mt. 816; Mt. 9,35 "I prohođaše Isus po svim gradovima i selima učeći po sinagogama njihovim i propovijedajući jevanđelje o Carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć u narodu."; Mt. 14,14 "I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali se na njih, i iscijeli bolesnike njihove.", 36 "I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od haljine njegove; i koji se dotakoše ozdraviše."; Mt. 15,30 "I pristupi mu narod mnogi koji imaše sa sobom hrome, slijepe, nijeme, bogalje i mnoge druge, i položiše ih pred noge Isusove, i iscijeli ih,"; Mt. 19,2 "I za njim iđaše narod mnogi i iscijeli ih ondje."; Mt. 21,14 "I pristupiše mu hromi i slijepi u hramu, i iscijeli ih."; Mk. 1,24 "Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji."; Mk. 3,10 "Jer mnoge iscijeli, tako da navaljivahu na njega koji imahu rane da ga se dotaknu."; Mk. 6,55 "I optrčaše sav onaj kraj i počeše na posteljama donositi bolesnike gdje god bi čuli da je on.", 56 "I gdje god je ulazio u sela ili u gradove ili u naselja, na raskršćima polagahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu; i koji god ga se doticahu, spasavahu se."; Lk. 4,40 "A kada zahođaše sunce, svi koji imađahu bolesnike od različnih bolesti dovođahu ih njemu; a on na svakoga od njih polagaše ruke, i iscjeljivaše ih."; Lk. 6,17-19 "I sišavši s njima, stade na mjestu ravnom i mnogo učenika njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog. 18 Koji dođoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojih bolesti, i koje su mučili duhovi nečisti; i iscjeljivahu se. 19 I sav narod tražaše da ga se dotakne; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve."; Lk. 7,21 "A u taj čas on iscijeli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogima slijepim darova vid."; Lk. 9,11 "A kad narod saznade, pođe za njim, i on ih primi i govoraše im o Carstvu Božijem i iscijeli one koji trebahu izliječenja.".

Vaskrsnuti mrtvaci:

Jairova kći. Mt. 9,18 "Dok on tako govoraše njima, gle, knez jedan dođe i klanjaše mu se govoreći: Kći moja sad umrije; nego dođi i stavi na nju ruku svoju, i oživjeće.", 19 "I ustavši Isus pođe za njim, i učenici njegovi.", 23-25 "I došavši Isus u dom knežev i vidjevši svirače i narod uskomešan, reče im: 24 Odstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I podsmijevahu mu se. 25 A kad istjera narod. uđe i uhvati je za ruku, i ustade djevojka."; Mk. 5,22 "I gle, dođe jedan od starješina sinagoge po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.", 24 "I pođe s njim. I za njim iđaše naroda mnogo, i pritješnjavahu ga.", 35-43 "Dok on još govoraše, dođoše od starješine sinagoge govoreći: Kći tvoja umrije; što još trudiš Učitelja? 36 A Isus, čim je čuo riječ što kazaše, reče starješini sinagoge: Ne boj se, samo vjeruj! 37 I ne dade da iko pođe za njim osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva. 38 I dođe u kuću starješine sinagoge, i vidje vrevu i one koji plaču i leleču mnogo. 39 I ušavši reče im: [ta ste se uznemirili i plačete? Djevojčica nije umrla nego spava. 40 I podsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca i mater djevojčice i one koji bijahu s njim, i uđe gdje ležaše djevojčica. 41 I uzevši djevojčicu za ruku reče joj: Talita kumi, što znači: Djevojčice, tebi govorim, ustani! 42 I odmah ustade djevojčica, i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikim. 43 I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to; i reče da joj daju da jede."; Lk. 8,41 "I gle, dođe čovjek po imenu Jair, i on bješe starješina sinagoge, i pavši pred noge Isusove, moljaše ga da uđe u dom njegov.", 42 "Jer u njega bješe jedinica kći oko dvanaest godina, a ona umiraše. A kad iđaše Isus, narod se tiskao oko njega.", 49-56 "Dok on još govoraše dođe neko od starješine sinagoge i reče mu: Umrla je kći tvoja, ne trudi Učitelja. 50 A kada ču Isus, odgovori mu govoreći: Ne boj se, samo vjeruj, i biće spasena. 51 I došavši u kuću, ne dopusti nikome da uđe osim Petru i Jovanu i Jakovu, i djevojčinom ocu i materi. 52 I svi plakahu i jaukahu za njom. A on reče: Ne plačite, nije umrla nego spava. 53 I podsmijevahu mu se znajući da je umrla. 54 A on izgnavši sve, uze je za ruku i zovnu, govoreći: Djevojko, ustani. 55 I povrati se duh njen, i ustade odmah; i on zapovjedi da joj dadu da jede. 56 I zadiviše se veoma roditelji njeni. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta se dogodilo.".

Sin Nainske udovice. Lk. 7,12-15 "A kada se približi vratima grada, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica; i mnogi narod iz grada iđaše sa njom. 13 I vidjevši je Gospod sažali se na nju, i reče joj: Ne plači! 14 I pristupivši dohvati se nosila, a nosioci stadoše; i reče: Momče, tebi govorim, ustani! 15 I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.".

Lazar. Jn. 11,11-14 "Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim. 12 Onda rekoše učenici njegovi: Gospode, ako je zaspao,ustaće. 13 A Isus im bješe rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna. 14 Tada im Isus reče otvoreno: Lazar umrije.".

Izgnani đavoli:

žena bolesna od duha i zgrčena. Lk. 13,11-13 "I gle, bješe ondje žena koja imađaše duha nemoći osamnaest godina, i bješe zgrčena, i ne mogaše se nikako uspraviti. 12 A kad je vidje Isus, prizva je i reče joj: Ženo, oslobođena si od nemoći svoje. 13 I stavi na nju ruke, i odmah se uspravi i slavljaše Boga.".

Hananejkina kći. Mt. 15,22-26 "I gle, žena Hananejka iziđe iz onih krajeva i povika mu govoreći: Pomiluj me, Gospode, sine Davidov, kćer moju mnogo muči đavo! 23 A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: Otpusti je, jer viče za nama. 24 A on odgovarajući reče: Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izrailjeva. 25 A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode, pomozi mi! 26 A on odgovarajući reče: Nije dobro uzeti hljeb od djece i baciti psima."; Mk. 7,25-30 "Jer čuvši za njega žena u čijoj kćeri bijaše duh nečisti, dođe i pade k nogama njegovim. 26 A ta žena bijaše neznaboškinja rodom Sirofeničanka, i moljaše ga da istjera demona iz kćeri njezine. 27 A Isus joj reče: Pusti da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima. 28 A ona odgovori i reče mu: Da, Gospode, ali i psi ispod trpeze jedu od mrva djetinjih. 29 I reče joj: Za ovu riječ, idi, izišao je demon iz kćeri tvoje. 30 I došavši kući nađe kćer da leži na postelji, a demon bješe izišao.".

mladi nemi mesečar. Mt. 17,14-18 "I kada dođoše narodu, pristupi mu čovjek i pade na koljena pred njim govoreći: 15 Gospode, pomiluj sina mojega, jer je mjesečar i muči se ljuto; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu. 16 I dovedoh ga učenicima tvojim i ne mogoše ga iscijeliti. 17 A Isus odgovarajući reče: O rode nevjerni i pokvareni! Dokle ću biti s vama? Dokle ću vas trpljeti? Dovedite mi ga amo. 18 I zaprijeti mu Isus; i demon iziđe iz njega; i ozdravi momče od onoga časa."; Mk. 9,17-27 "I odgovarajući jedan iz naroda reče: Učitelju, dovedoh tebi sina svojega u kome je duh nijemi. 18 I kad god ga uhvati lomi ga, i pjenu baca, i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima tvojim da ga istjeraju; i ne mogoše. 19 A on odgovarajući reče: O rode nevjerni, dokle ću s vama biti? Dokle ću vas trpjeti? Dovedite ga k meni. 20 I dovedoše ga njemu; i kad ga vidje duh, odmah ga stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajući pjenu. 21 I upita oca njegova: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz djetinjstva. 22 I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš, pomozi nam, smiluj se na nas. 23 A Isus mu reče: Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje. 24 I odmah povikavši otac djeteta sa suzama govoraše: Vjerujem, Gospode, pomozi mojemu nevjerju! 25 A Isus vidjevši da se stječe narod, zaprijeti duhu nečistome govoreći mu: Duše nijemi i gluhi, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više ne ulazi u njega! 26 I povikavši i izlomivši ga vrlo, iziđe; i bi kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije. 27 A Isus, uzevši ga za ruku, podiže ga; i ustade."; Lk. 9,38-42 "I gle, čovjek iz naroda povika govoreći: Učitelju, molim te, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac; 39 I evo, hvata ga duh i viče iznenadno; i lomi ga uz pjenu, i jedva se udalji od njega pošto ga izlomi. 40 I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše. 41 A Isus odgovarajući reče: O rode nevjerni i pokvareni! Dokle ću biti s vama i trpjeti vas? Dovedi amo sina svojega. 42 A još dok on prilažaše stade ga demon kidati i lomiti. A Isus zaprijeti duhu nečistome, i iscjeli dječaka, i predade ga ocu njegovom.".

nemi demoni. Mt. 9,32 "Kada pak oni izlažahu, gle, dovedoše mu čovjeka nijema i bjesomučna.", 33 "I pošto izagna demona, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreći: Nikada se to nije vidjelo u Izrailju."; Mt. 12,22 "Tada mu dovedoše bjesomučnog koji bješe slijep i nijem; i iscijeli ga tako da slijepi i nijemi progleda i progovori."; Lk. 11,14 "I izgonjaše demona, i taj bješe nijem; i kad iziđe demon, progovori nijemi; i divljaše se narod.".

nečisti duh. Mk. 1,23-26 "I bijaše u sinagogi njihovoj čovjek s duhom nečistim i povika 24 Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji. 25 I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni i iziđi iz njega! 26 I strese ga duh nečisti, i povika iza glasa i iziđe iz njega."; Lk. 4,33-35 "I u sinagogi bješe čovjek sa duhom nečistog demona, i povika iz sveg glasa 34 Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si: Svetac Božiji. 35 I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni, i iziđi iz njega! I oborivši ga demon na sredinu, iziđe iz njega nimalo mu ne naudivši.".

Gergesinski demoni. Mt. 8,28-32 "A kad on dođe na onu stranu u zemlju gergesinsku, sretoše ga dva bjesomučnika, izlazeći iz grobova, tako opaka da ne mogaše niko proći putem onim. 29 I gle, povikaše govoreći: [ta hoćeš od nas, Isuse, Sine Božiji? Zar si došao amo prije vremena da nas mučiš? 30 A daleko od njih pasijaše veliko krdo svinja. 31 I demoni ga moljahu govoreći: Ako nas izgoniš, dozvoli nam da idemo u krdo svinja. 32 I reče im: Idite. I oni izišavši otidoše u krdo svinja. I gle, navali sve krdo svinja sa brijega u more, i utopiše se u vodi."; Mk. 5,2-13 "I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete iz grobova čovjek s duhom nečistim, 3 Koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama; 4 Jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti. 5 I stalno noć i dan on bješe u grobovima i po gorama, vičući i bijući sebe kamenjem. 6 A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se. 7 I povikavši iz sveg glasa reče: [ta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me! 8 Jer mu govoraše: Iziđi, duše nečisti, iz čovjeka! 9 I pitaše ga: Kako ti je ime? I odgovori mu i reče: Legion mi je ime: jer nas je mnogo. 10 I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz onog kraja. 11 A ondje po brijegu pasijaše veliko krdo svinja. 12 I moliše ga svi demoni govoreći: Pošalji nas u svinje da u njih uđemo. 13 I donusti im Isus odmah. I izišavši duhovi nečisti uđoše u svinje: i navali krdo s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade: i utopiše se u moru."; Lk. 8,27-33 "A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima. 28 A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: [ta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me! 29 Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama. 30 A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega. 31 I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan. 32 A ondje pasijaše po gori veliko krdo svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im. 33 A pošto iziđoše demoni iz čovjeka, uđoše u svinje; i jurnu krdo sa strmeni u jezero, i utopi se.".

Razna čuda:

utišan vetar. Mt. 14,32 "I kad uđoše u lađu, presta vjetar.",33 "A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božiji."; Mk. 6,51 "I uđe k njima u lađu, i vjetar se utiša; i bijahu prekomjerno izvan sebe i divljahu se."; Jn. 6,18 "A more se podizaše od velikoga vjetra.", 21 "I htjedoše ga uzeti u lađu: i odmah se lađa obrete na zemlji u koju iđahu.".

nahranjenih 5000 ljudi. Mt. 14,15-21 "A pred veče pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Ovdje je pusto mjesto, a već je dockan; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. 16 A Isus im reče: Nema potrebe da idu; podajte im vi neka jedu. 17 A oni mu rekoše: Nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe. 18 A on reče: Donesite ih meni ovamo. 19 I zapovjedi narodu da posjedaju po travi, pa uze onih pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima, a učenici narodu. 20 I jedoše svi i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punih. 21 A onih što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece."; Mt. 16,9 "Zar još ne razumijete, niti pamtite pet hljebova na pet hiljada, i koliko kotarica nakupiste?"; Mk. 6,33-44 "I vidješe ih ljudi da odlaze, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova hitahu onamo, i prestigoše ih i skupiše se oko njega. 34 I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se na njih, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo. 35 I kad bi već kasno, pristupiše k njemu učenci njegovi govoreći: Pusto je mjesto, a već je dockan; 36 Otpusti ih neka idu u okolna sela i naselja da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti. 37 A on odgovarajući reče im: Podajte im vi da jedu. I rekoše mu: Da idemo da kupimo hljeba za dvjesta dinara i da im damo da jedu? 38 A on im reče: Koliko hljebova imate? Idite vidite. I doznavši rekoše: Pet hljebova i dvije ribe. 39 I zapovjedi im da ih posade sve po grupama po zelenoj travi. 40 I posadiše se red za redom po sto i po pedeset. 41 I uzevši onih pet hljebova i dvije ribe, pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade učenicima da stave pred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. 42 I jedoše svi, i nasitiše se. 43 I nakupiše komada dvanaest punih kotarica, i od riba. 44 A bijaše onih što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi."; Mk. 8,19 "Kad onih pet hljebova razlomih na pet hiljada, koliko punih kotarica komada nakupiste? Rekoše mu: dvanaest."; Lk. 9,12-17 "A dan stade naginjati. Tada pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i zaseoke, i kek nađu hrane, jer smo ovdje u pustom mjestu. 13 A on im reče: Podajte im vi da jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; sem da mi odemo i kupimo hrane za sav ovaj narod. 14 Jer bijaše ljudi, oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojim: Posadite ih na skupine po pedeset. 15 I učiniše tako, i posadiše ih sve. 16 A on uze onih pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da postave narodu. 17 I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada što im preteče dvanaest kotarica."; Jn. 6,5-13 "Podignuvši Isus oči, i vidjevši da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: Odakle da kupimo hljeba da ovi jedu? 6 A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znađaše šta će činiti. 7 Odgovori mu Filip: Ni za dvjesta dinara hljeba nije im dosta, da svako od njih samo malo dobije. 8 Reče mu jedan od učenika njegovih, Andrej, brat Simona Petra: 9 Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova ječmenih i dvije ribe. Ali šta je to na toliko mnoštvo? 10 A Isus reče: Recite ljudima da posjedaju. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posjedaše, dakle, ljudi na broj oko pet hiljada. 11 A Isus uze hljebove, i zablagodarivši, razdade učenicima, a učenici onima koji bijahu posjedali: tako i od riba koliko htjedoše. 12 A kada se nasitiše reče učenicima svojim: Skupite preostale komade, da ništa ne propadne. 13 I sakupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova ječmenih što preostade iza onih koji su jeli.".

nahranjenih 4000 ljudi. Mt. 15,32-38 "A Isus dozvavši učenike svoje reče: Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nisam rad otpustiti ih gladne da ne malakšu na putu. 33 I rekoše mu učenici njegovi: Otkuda nam u pustinji toliko hljeba da se nasiti toliki narod? 34 I reče im Isus: Koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribica. 35 I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji. 36 I uzevši onih sedam hljebova i ribe, i zablagodarivši, prelomi i dade učenicima svojim, a učenici narodu. 37 I jedoše svi i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punih. 38 A onih što su jeli bijaše četiri hiljade ljudi, osim žena i djece."; Mt. 16,10 "Ni onih sedam hljebova na četiri hiljade, i koliko kotarica nakupiste?"; Mk. 8,1-9 "U te dane opet, kad bijaše mnogo naroda i ne imađahu šta jesti, prizva Isus učenike svoje i reče im: 2 Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta da jedu. 3 A ako ih otpustim gladne kućama njihovim, malaksaće na putu; jer su neki od njih došli izdaleka. 4 I odgovoriše mu učenici njegovi: Otkud ih može neko nahraniti hljebom ovdje u pustinji? 5 I zapita ih: Koliko imate hljebova? A oni rekoše: sedam. 6 I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji: i uzevši onih sedam hljebova i zablagodarivši, prelomi, pa dade učenicima svojim da postave, i postaviše narodu. 7 I imahu malo ribica; i blagoslovivši ih, reče da i njih postave. 8 I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče sedam kotarica. 9 A onih što su jeli bijaše oko četiri hiljade; i otpusti ih."; Mk. 8,20 "A kad onih sedam na četiri hiljade, koliko punih kotarica komada nakupiste? A oni rekoše: sedam.".

pretvorena voda u vino. Jn. 2,6-10 "A ondje bješe šest kamenih sudova za vodu, postavljenih po običaju judejskog očišćenja, koji hvatahu po dvije ili po tri mjere. 7 Reče im Isus: Napunite sudove vodom. I napuniše ih do vrha. 8 I reče im Isus: Zahvatite sad i nosite peharniku. I odnesoše. 9 A kad okusi peharnik vino koje je postalo od vode, i ne znađaše otkuda je, a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu, pozva peharnik ženika. 10 I reče mu: Svaki čovjek najprije dobro vino iznosi, a kada se opiju, onda lošije; a ti si čuvao dobro vino do sada.".

čudesno lovljenje ribe. Lk. 5,4-7 "A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu i bacite mreže svoje za lov. 5 I odgovarajući Simon reče mu: Učitelju, svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo; ali na tvoju riječ baciću mrežu. 6 I učinivši to uloviše veliko mnoštvo riba, te im se mreža poče cijepati. 7 I dadoše znak društvu koje bješe na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obje lađe tako da se one potapahu."; Jn. 21,6 "A on im reče: Bacite mrežu sa desne strane lađe, i naći ćete. Onda baciše, i već je ne mogahu izvući od mnoštva ribe.".

usahnuće smokve. Mt. 21,19-21 "I ugledavši smokvu jednu kraj puta dođe njoj, i ne nađe na njoj ništa osim lišća, i reče joj: Da nikad više ne bude od tebe roda do vijeka! I odmah usahnu smokva. 20 I vidjevši to učenici diviše se govoreći: Kako odmah usahnu smokva! 21 A Isus odgovarajući reče im: Zaista vam kažem: Ako imate vjeru i ne posumnjate, učinićete ne samo ono što se zbi sa smokvom, nego i gori ovoj ako rečete: digni se i baci se u more, dogodiće se."; Mk. 11,13 "I vidjevši izdaleka smokvu s lišćem, dođe ne bi li što našao na njoj; i došavši njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne bijaše vrijeme smokava.", 14 "I progovorivši Isus reče joj: Od sada niko ne jeo sa tebe roda dovijeka! I slušahu učenici njegovi.", 20 "A ujutru prolazeći vidješe smokvu gdje se osušila iz korijena.".

plaćanje statira. Mt. 17,27 "Ali da ih ne sablaznimo, idi na more i baci udicu, i koju ribu prvu uhvatiš, uzmi je; i kad joj otvoriš usta, naći ćeš statir: uzmi ga te im podaj za mene i za sebe.".

Isus ide po moru. Mt. 14,28-31 "A Petar odgovarajući reče mu: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem tebi po vodi. 29 A on reče: Hodi! I izišavši iz lađe, Petar iđaše po vodi da dođe Isusu. 30 No videći jak vjetar uplaši se, i počevši tonuti, povika govoreći: Gospode, spasi me! 31 I odmah Isus pruživši ruku uhvati ga, i reče mu: Malovjerni, zašto posumnja?".

utišavanje bure. Mt. 8,24-26 "I gle, bura velika nastade na moru, tako da se lađa pokri valovima; a on spavaše. 25 I prišavši učenici njegovi, probudiše ga govoreći: Gospode, spasi nas, izgibosmo! 26 I reče im: Zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i nastade tišina velika."; Mk. 4,36-41 "I oni, ostavivši narod, uzeše ga kao što bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim. 37 I nastade velika bura od vjetra; i valovi tako zapljuskivahu lađu da ona već poče da tone. 38 A on bijaše na krmi spavajući na uzglavlju; i probudiše ga i rekoše mu: Učitelju, zar ti ne mariš što propadamo? 39 I ustavši zaprijeti vjetru, i reče moru: ]uti, prestani! I utoli vjetar, i postade tišina velika. 40 I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere? 41 I strahom se velikim ispuniše, i govorahu jedan drugome: Ama ko je ovaj da ga i vjetar i more slušaju?"; Lk. 8,22-25 "I dogodi se jednoga dana i uđe on i učenici njegovi u lađu, i reče im: Pređimo na onu stranu jezera. I pođoše. 23 I dok plovljahu, on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i voda nadiraše, i bijahu u opasnosti. 24 I pristupivši probudiše ga govoreći: Učitelju, učitelju, izgibosmo! A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima vodenim, i prestadoše i nasta tišina. 25 A njima reče: Gdje je vjera vaša? A oni se uplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugome: Ko je ovaj da i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?".

Čuda učinjena pred Jovanovim poslanicima. Mt. 11,2-5 "A Jovan, čuvši u tamnici djela Hristova, posla dvojicu od učenika svojih. 3 I reče mu: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? 4 A Isus odgovarajući reče im: Idite i javite Jovanu ovo što čujete i vidite: 5 Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima se propovijeda jevanđelje."; Lk. 7,21 "A u taj čas on iscijeli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogima slijepim darova vid.", 22 "I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda jevanđelje;".

Isus se čini nevidljivim. Lk. 4,30 "Ali on prođe između njih,i otide."; Jn. 8,59 "Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama, pa prođe između njih i tako otide.".

Isusovo vaskrsavanje. Mt. 28,6 "Nije ovdje; jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod."; Mk. 16,6 "A on im reče: Ne plašite se. Isusa tražite Nazarećanina, raspetoga. Ustade, nije ovdje; evo mjesta gdje ga položiše."; Lk. 24,6 "Nije ovdje, nego ustade; sjetite se kako vam kaza dok bješe još u Galileji,".

Isusovo javljanje učenicima kroz zatvorena vrata. Jn. 20,19 "A kad bi uveče onoga prvoga dana sedmice, i dok su vrata bila zatvorena, gdje se bijahu učenici njegovi sakupili zbog straha od Judejaca, dođe Isus, i stade na sredinu i reče im: Mir vam!", 26 "I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam!".

Isusovo vaznesenje na nebo. Mk. 16,19 "A Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sjede Bogu sa desne strane."; Lk. 24,51 "I dok ih on blagosiljaše, odstupi od njih i uznošaše se na nebo."; Dap. 1,9-11 "I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. 10 I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, 11 I oni rekoše: LJudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo.".